dobar danobrt za poslovno savjetovanje

Manipulira sa mnom i suprugom

« Moj sin ne želi učiti

Vašem se sinu nikada ništa nije dogodilo zato što nije učio. Nema posljedica. A upravo su posljedice povratna informacija koju nam život servira da bismo nešto naučili.

Imam dva teenagera u kući, kći 13 i sina 17. Sa kćeri se donekle slažem ali sa sinom jedva imam komunikaciju. Vrlo je popustio u školi pa je prije bilo perioda da sam mu zabranjivala stvari kao što je korištenje Interneta i kupnja nekih stvari koje je silno želio, pa sam pala u njegovu nemilost i više niti ne želi razgovarati sa mnom. Moj suprug je popustljiv pa mu, kupuje stvari koje želi a i bez moga znanja je uključio i Internet sinu i on se sada igra po cijele dane i noći. Sin se stalno tuži da nije za školu, da se ne može koncentrirati na učenje, na što mu ja odgovaram da je to zbog neprestanog igranja. On za to ne želi čuti i stalno nastoji izbjegavati odgovornosti u školi, a mene optužuje za sve. Pitanje? Kako da se postavim prema sinu? Iz iskustva znam da ako mu nešto potpuno zabranim javlja se kod njega silan otpor i netrpeljivost i prilično je inatljiv i pitam se da li je to dobro, jer onda potpuno prestaje sa mnom komunicirati. Osim toga nemam ni podršku supruga. Pokušavam sina nagovoriti da ode zbog slabe koncentracije na razgovor sa psihologom ne bi li tako postigla da se pokuša sam kontrolirati u vezi igranja na PC jer škola je počela i trebao bi drugačije organizirati svoje vrijeme. Osim toga primijetila sam da je prilično usamljen, nema baš neko društvo, kao da nije sam u stanju sklopiti neka prijateljstva pa se povlači u sebe i u igricama nalazi jedino zadovoljstvo. Kada se pokušam s njim dogovoriti sve obeća ali ništa ne izvrši. Mislim da mu treba pomoć sa strane da se kontrolira u vezi igranja i da se pokuša organizirati u vezi učenja. Za sada je učio minimalno i drugi je razred jedva prošao. Uopće nema volje za učenjem, a vrlo rijetko i izlazi. Molim Vas da mi savjetujete kako da se prema njemu postavim? Da li da pokušam pregovarati s njim, makar iz iskustva znam da se ne drži onoga što obeća. Kako bi se suprug u svemu tome trebao uključiti, jer sin kako vidim njega više cijeni, iako i njemu obeća ali to ne napravi, ali suprug na to ne reagira i rekla bih da se zavarava da je to na neki način normalno. Osjećam se frustrirano kada vidim da sin radi sve po svom i u tome na neki način uspijeva, manipulirajući sa mnom i suprugom, a opet mi se čini da treba pomoć jer ako ovako nastavi pitanje je kako će biti sa trećim razredom?

Zašto vaš sin ne uči nego po cijele dane igra igrice na računalu? Zato jer može. Jer je to lakše i zabavnije. Jer mu se nikada ništa nije dogodilo zato što nije učio. Jer nema posljedica. A upravo su posljedice povratna informacija koju nam život servira da bismo nešto naučili.

Kod odgoja djece, autor posljedica može biti roditelj, ili to može biti sama situacija/život. Opcija da vi prouzročite posljedice kod vas otpada, jer vas suprug bojkotira. A opciju da vašeg sina podučava život (npr. da padne razred) ne želite dopustiti. Dakle, po svemu sudeći, perspektiva je sljedeća: on će i dalje igrati igrice, a vi ćete pokušavati završiti razred umjesto njega, tražeći psihologe, instrukcije, savjete, bdjeti noćima i razvijati čir na želucu.

Vaš problem je vrlo težak i to je uvijek tako kada nastojimo promijeniti nekoga drugoga, a ne sebe. Koje su vam, dakle, opcije? Imam nekoliko ideja, no sve su potencijalni eksperimenti i ishodi su neizvjesni, stoga ih iskušavate na vlastitu odgovornost.

Ideja br. 1. (Minimalne promjene)
Gurajte kao i do sada. Tako je, zahvaljujući vašim naporima, sin završio ukupno 10 razreda. Još samo dva i gotovi ste. Osim ako ga ne mislite gurati i kroz fakultet.

Ideja br. 2. (Maksimalne promjene)
Dopustite sinu da izabere i da iskusi posljedice svojih izbora. Obustavite prigovaranje, pregovaranje, nagovaranje, instrukcije, psihološku pomoć itd. Nije za školu? Ni prvi ni zadnji. Neka se ispiše i potraži posao. Neka padne treći razred. Neka osjeti da je u tome sam, da njegovi izbori rade o njegovoj glavi. Možda mu se tako vrati motivacija za školovanje. Nadajmo se, i prije nego što se išta od toga dogodi.

Ideja br. 3. (Potpuni zaokret)
Stavite problem sa sinom sa strane i zagledajte se u svoj odnos sa suprugom. Je li zaista pitanje završavanja trećeg razreda važnije od pitanja zašto u vašem braku nemate podršku i mogućnost suradnje u odgoju djece, moć da odlučujete i komunikacijom postignete svoje ciljeve? Možda se bavite sinovljevim problemima da ne biste morali rješavati ove još teže? Ako vas suprug ne shvaća ozbiljno, teško to možete očekivati od sina. Ta on samo slijedi očev primjer.

Ideja br. 5 (Agresivna)
Organizirajte štrajk i tražite svoja prava. Jer trenutno vas u obitelji uopće ne doživljavaju. Vi pričate i trudite se, i prijetite, i pokušavate kažnjavati, i tražite pomoć sa strane, no kad se sve zbroji i oduzme ispada da nemate nikakvu moć. Ako već ne možete mijenjati druge, možete mijenjati sebe i nadati se da će to imati nekog utjecaja na okolinu. Koje bi bilo značajno mijenjanje vašeg ponašanja? Možete obustaviti kuhanje, pospremanje, pranje rublja, isprazniti frižider, otići na dugo putovanje, zaposjesti računalo i non-stop igrati igrice... Neka se začude i zapitaju što vam je. Možda netko gladan i bez čistih čarapa postane voljan pregovarati o tome što je potrebno da se vratite na dužnost. U međuvremenu, pustite kontrolu i stvari da idu svojim tokom, slično kao što to radi vaš suprug. Nekako će već biti. Ionako ni do sada niste bili pretjerano efikasni. Zato, čemu se preznojavati kad se možete odmarati? A možda, kada članovi vaše obitelji shvate da ste vi digli ruke, netko drugi preuzme kormilo, ili barem veslo.

Vjerojatno vam sve ovo zvuči previše ekstremno, možda i nemoguće. No sve se zapravo svodi na rješavanje istog pitanja. Samo što ono nije kako da se vaš sin koncentrira na učenje nego što je potrebno da vi prestanete biti nevidljiva zvučna kulisa i postanete uvažavan član svoje obitelji.