dobar danobrt za poslovno savjetovanje

Ona misli da je pravi život negdje drugdje

« Moja kći želi otputovati umjesto da studira

Trenutno kćeri šaljete dvostruku poruku. S jedne strane očekujete da ona bude odrasla, odgovorna i nauči donositi ispravne odluke, a s druge joj ne date da odlučuje. Vjerujete da vi već znate koja je odluka za nju ispravna. No jeste li zaista u pravu?

Moja kći na jesen kreće u četvrti razred gimnazije, no u posljednje vrijeme često se ponaša kao da se boji hvatanja u koštac s prijemnim i fakultetom, pa neprestano priča o tome kako će si zaraditi novce i uzeti pauzu između gimnazije i studija i negdje otputovati. Ona se ponaša kao da je pravi život negdje drugdje, obavezno na zapadu, a ne u našoj ‘siromašnoj zemlji prepunoj nacionalistički obojenih skupova s Thompsonom’, sanja o slavi, provodima, druženjima, a ne fakultetu i ozbiljnom radu da nešto nauči i osposobi se za stvaran život. Kako da s njom razgovaram? Što da joj kažem kad počne o tim putovanjima umjesto o studiju?

Poslušnost i odgovornost dvije su poprilično inkompatibilne osobine. Razmislite dobro koju od njih želite razvijati kod svoje kćeri. Jer stvar stoji ovako. Poslušni ljudi ne trebaju razmišljati svojom glavom. Oni se trebaju prepustiti. To također znači da će trebati nekoga tko će o njima i njihovim zadaćama voditi brigu, nadzirati ih, davati im upute što trebaju činiti i čega se trebaju čuvati. To će ih učiniti ovisnima o svom "vođi" i bez njega neće biti sposobni donositi odluke. S druge strane, eventualne pogreške neće zapravo biti njihove, što je velika udobna prednost poslušnosti. Problem nastaje kada "vođa" sustavno i dugotrajno daje upute koje ne zadovoljavaju potrebe "sljedbenika", što će u najboljem slučaju dovesti do pobune, a u najnesretnijem može rezultirati depresijom, pa čak i suicidom. Važna značajka poslušne osobe je ta da ona ni za što nije odgovorna. Ona samo slijedi upute.

Suprotno tome, odgovornost se razvija tako da osoba sama donosi odluke, sprovodi ih u djela i ubire njihove plodove ili/i snosi posljedice. Ukoliko zahtijevate poslušnost, zaboravite odgovornost. Trenutno kćeri šaljete dvostruku poruku. S jedne strane očekujete da ona bude odrasla, odgovorna i nauči donositi ispravne odluke, a s druge joj ne date da odlučuje. Vjerujete da vi već znate koja je odluka za nju ispravna. No jeste li zaista u pravu? Za ilustraciju, mnogi mladi Amerikanci, prije nego što krenu na koledž, odabiru provesti neko vrijeme u Europi. Otkrivajući svijet otkrivaju i sami sebe - koji su njihovi interesi, što vole a što ne, kako je to biti sam i prepušten sebi, odgovarati za svoje postupke. Na tom putovanju uče naizgled banalne, a tako važne stvari, kao npr. da se rublje ne pere samo od sebe ili koliko se brzo troši ograničeni budžet. Takvo iskustvo može "osposobljavati za pravi život" bolje od bilo kojeg fakulteta. Paradoksalno, može podcrtati koliko je dobro završiti fakultet, pogotovo ako provedu godinu dana konobareći 12 sati dnevno ili rintajući kao au-pair. S druge strane mogu čučati na nekom fakultetu, bez osjećaja da je to njihov izbor, sanjajući o ljepotama Europe (koje su u snovima puno čarobnije nego kad ih iskusimo na vlastitoj koži), nemotivirano padati godine ili mijenjati fakultete, ne poznavajući dovoljno sebe da bi uopće znali što žele raditi. Čak i ako se fakultet pokaže dobrim, i završi se u roku, osoba se može zaposliti - udati - roditi djecu - odgojiti ih - čuvati unuke - i čitav život žaliti za tim što više nikada u životu nije bilo vremena odvojiti godinu dana za upoznavanje svijeta i same sebe. Tko zna što je najbolje?

Zato vam predlažem da sa svojom kćeri razgovarate kao s odraslom, sposobnom i odgovornom osobom. Ne pravite se da sve znate nego je pitajte kuda želi ići i kako će tamo stići. Kakav je plan? Kako će se financirati, gdje će odsjesti, što će raditi? Ponudite svoju pomoć, ali ne radite stvari umjesto nje. Ne zovite turističke agencije, ambasade, ne dižite kredit. Organizacijska pitanja ostavite njoj. Ukoliko ona pokaže čvrstu želju i odlučnost da je provede u djelo, ukoliko uspije riješiti kompleksna organizacijska pitanja i naći agenciju/posao/novac/smještaj/itd. - pustite je mirna srca. Imate sposobnu i pametnu kćer koja zna što radi. Čestitajte si. Kada se vrati, ona će fakultet završiti kao od šale.

A možda se i dogodi da uslijed rješavanja teških organizacijskih pitanja i sama zaključi da je odlazak na fakultet puno elegantnije rješenje. Što god odlučila, posljedice će proživljavati ona sama. A ako jednog dana zbog nečeg požali, bolje neka kaže: "Ah, kako sam bila mlada i naivna.", nego: "Za sve je kriva moja mama."