dobar danobrt za poslovno savjetovanje

Roditelji su me iznevjerili

« Oprostiti ili ne

Oprostiti ne znači nužno i pomiriti se s osobom koja vas je povrijedila. Oprostiti znači naći svoj unutarnji mir, prihvatiti i pomiriti se sa svojim životnim iskustvom.

Imam 30 god, kćer koja je krenula u prvi razred, mlađu koja će navršiti dvije godine i muža. Dobro nam je i lijepo živimo. Oboje radimo i brinemo se za djecu. Lijepo im je u školi i vrtiću. Ali ima i prošlosti ružne... ... Ne mogu oprostiti majci koje me nije vidjela 7 godina (ni moju obitelj), a sad bi da se vidimo jer su oni meni oprostili (sramotu). Ja sam ležala u bolnici zadnja 4 mjeseca trudnoće i rodila bez da me je itko posjetio (a doma su dvije ulice dalje od bolnice.) Zvala sam ih i tražila pomoć, ali ne - oni su me se odrekli preko novina . I sad bi, kao, bilo vrijeme da se krene dalje, tako oni kažu. Da li je to istina i da li je moguće dalje nešto imati s takvima koji su mogli živjeti i ne vidjeti unuke (jer oni imaju još kćeri i njihove unuke) i sad bi ja trebala moju djecu voditi k njima da ih oni vide. Jako mi je teško i ne znam što da napravim (u duši me tiska želja da joj velim da je gad i da mi takva ne treba u životu).

Jako mi je žao zbog nepravde koju ste doživjeli. "Odrekli su vas se preko novina" i zato mi je drago što mogu javno izjaviti da niste učinili ništa loše, ništa čega biste se trebali stidjeti i da niste zaslužili tretman koji ste dobili. Niti jedna kći ne zaslužuje biti odbačena samo zato što će na svijet donijeti novi život, ma kakve bile okolnosti te trudnoće. Obitelj u tom scenariju igra značajnu ulogu. Može pomoći i "amortizirati" nevolju, a može je i podvostručiti. Vama je vaša obitelj otežala. Sramota ne leži na vama, nego na njima. Kakav god da je bio početak, vi ste u ovih sedam godina dokazali da ste dobro izabrali. Osnovali ste sretnu obitelj. Za takav pothvat svatko zaslužuje priznanje. Strašno je što ste bili sami i bez podrške u trenucima u kojima vam se život dramatično mijenjao, i još pogotovo ako je bilo komplikacija i neizvjesnosti. Trebalo vam je tada bezuvjetne ljubavi i bezbroj majčinih zagrljaja i riječi utjehe. Svakome bi trebalo. Sva sramota sada leži u krilu vaše obitelji koja vam je to uskratila. A vi možete, kao kakva pobjednica, šetati svijetom uzdignute glave, ponosni na sve što ste izdržali, preživjeli i stvorili. Najviše na svoje velike djevojčice. Na vama je sada da birate i odlučujete kome se želite smilovati i oprostiti, a kome ne.
Ne vjerujem u bezuvjetnu ljubav prema roditeljima i mislim da je za mentalno zdravlje pogubno oprostiti i progutati neoprostive stvari. No o tome je li pogreška vaših roditelja za vas neoprostiva, možete prosuditi samo vi. "Vrijeme je da se krene dalje", kažu oni, no odluka je vaša. To da ih u životu ne trebate, vaši postupci govore glasnije od riječi. To ste (silom prilike) svima dokazali.
Ako im odlučite oprostiti, učinite to za sebe, ne za njih. Istraživanja pokazuju da opraštanje smanjuje depresiju, stres, osjećaje ljutnje i povrijeđenosti, i povećava optimizam, nadu, suosjećanje i samopouzdanje. Oprostiti ne znači nužno i pomiriti se s osobom koja vas je povrijedila. Oprostiti znači naći svoj unutarnji mir, prihvatiti i pomiriti se sa svojim životnim iskustvom.
Oni sada pružaju ruku pomirenja, očito svjesni da su pogriješili, i ja bih im savjetovala da vam se bezbroj puta ispričaju. Ako želite, možete tu ruku prihvatiti, no ovaj put, neka to bude prema vašim uvjetima i na vašem teritoriju. Ne vodite djecu k njima. Neka oni dođu k vama. Neka ponesu poklone za unuke i cvijeće za vas.

Bilo bi lijepo u životu imati iskusnu i podržavajuću mamu, dobru i nježnu baku. Ako mislite da se vaša majka pokajala i promijenila i da bi sada vama i vašim kćerima mogla dati ljubav koju od nje priželjkujete, dajte joj još jednu šansu. Ako niste u to sigurni, provjerite. Uvijek se možete predomisliti i vratiti svom dobro uhodanom životu, svojoj skladnoj obitelji. Ovaj put možete napustiti vi njih. No zapamtite, ponekad je najbolja osveta jednostavno živjeti dobro.