Kako pomoći desetogodišnjakinji?
« Astrafobija – strah od munja i gromova
Postoje brojne strategije koja vam mogu pomoći. Pokušajte ono što vam se čini najboljim i pratite reakciju svoje kćeri.
Moja djevojčica ima 10 godina i do ovog ljeta nisam primijetila nikakve fobije. Međutim nakon sto se vratila s ljetovanja (kuća je na obroncima Biokova i često je grmjelo) za vrijeme kojeg smo bili od nje razdvojeni, počela se panično bojati grmljavine. Inače je otvorena i vesela djevojčica, ali sad panično prati prognozu i već unaprijed strahuje. Pokušala sam s njom prošetati prije nevremena i objasniti joj da ljudi okolo šeću i za vrijeme kiše i grmljavine, međutim sve je bilo ok dok nije primijetila bljeskove munje. Prvi put sam vidjela napadaj straha. Inače se zanima za sve što ima veze s prirodom i odavno zna zašto grmi i sijeva, međutim vjerojatno je i čitala članke u novinama vezane uz nesreće za vrijeme grmljavine ovog ljeta. Kako joj pomoći? Što učiniti?
Astrafobija, strah od munja i gromova, jedan je od najčešćih strahova među djecom. No takva statistika teško će vam pružiti utjehu dok za vrijeme običnog ljetnog pljuska držite u naručju svoju nasmrt preplašenu djevojčicu. Srećom, ova fobija ne ometa svakodnevno funkcioniranje (jer nevrijeme se ipak javlja relativno rijetko) i velika je vjerojatnost da će proći s vremenom. Imajte na umu da se ponašanja kojima roditelj pridaje pažnju imaju tendenciju zadržati i ustaliti. Stoga pažljivo odmjerite koliko ćete se baviti ovim problemom. No evo nekoliko strategija koje vam mogu pomoći u trenucima krize.
Edukacija
Djeca uglavnom ne razumiju ovu prirodnu pojavu, a budući da je vizualno i zvučno upečatljiva, ostavlja snažan dojam koji lako prerasta u strah. Starijoj djeci može pomoći edukacija o tome kako nastaju munje i gromovi. Osim porijekla grmljavine, možete je podučiti i vjerojatnosti pojave nesretnog slučaja uzrokovanog munjama. Djeca, zbog svog ograničenog iskustva često rade pogrešku precjenjivanja vjerojatnosti događaja. Ako samo čuju da se nešto nekome dogodilo, odmah vjeruju da će se to sigurno dogoditi i njima. Zatim, možete naučiti kćer da računa koliko je daleko munja koju vidi. Nakon što ugleda svjetlost neka broji sekunde. Ako je prošlo 3 sekunde od udara groma znači da je munja oko kilometar daleko, ako je prošlo 5 sekundi - kilometar i pol.
Izbjegavanje
Ovaj način suočavanja sa strahom, iako može biti vrlo učinkovit, uvijek je upitan. Ukoliko izbjegavamo predmet svog straha, nikada nemamo priliku kroz iskustvo naučiti koliko je zapravo bezopasan. Pa opet, u situaciji u kojoj je dijete ekstremno uplašeno, dobro će nam doći bilo koje rješenje, pa zašto onda to ne bi bilo neko jednostavno i praktično? Jedan od načina nošenja sa svojim strahom, koji djeca obično sami otkriju, jest skrivanje. Kad se djeca boje mraka, ostavljamo im upaljeno svjetlo. Kad se boje grmljavine, možemo se zavući u kućicu od jastuka, u prostoriji koja je najbolje zvučno i svjetlosno izolirana. Ako vremenska prognoza predviđa nevrijeme, isplanirajte odlazak u kino.
Suočavanje
Iako se smatra najkvalitetnijim načinom borbe sa strahom, nemojte pretjerati. Ne tjerajte je u situacije koje su joj najstrašnije (npr. biti sama u sobi, u mraku, dok grmi). Bolje je krenuti malim koracima, od onoga što je najlakše - a to će vjerojatno biti preživjeti nevrijeme u vašem društvu.
Pozitivne asocijacije
Kada počne nevrijeme, organizirajte posebno zabavnu ili ugodnu atmosferu. Možete se skupa ušuškati pod deku i zavaliti pred omiljeni crtić. Možete glasno slušati glazbu i cijelu obitelj nagovoriti na ludi ples. Ako je ipak strah toliko velik da je paralizira i ne može se koncentrirati ni na što drugo, jednostavno je zagrlite, obećajte joj da ćete je zaštititi i uzmite je u naručje dok nevrijeme ne prođe.
Neke stvari možete učiniti i prije loše vremenske prognoze. Smislite priču u kojoj munje osvijetle put ili otkriju blago, a gromovi otjeraju zlo. Crtajte male munje u velikom cvijeću, sebe i nju kako pod dekicom gledate crtić dok vani sijeva. Naučite je da upotrijebi maštu. Smiješno čudovište može otjerati munje ili ih pojesti.
Podrška
Poštujte njezine osjećaje straha. Nikada joj se nemojte rugati, no tješite i uvjeravajte da je sigurna. Podsjetite je na stvari kojih se nekada bojala, a sada ih se više ne boji. Naučite je tehnike relaksacije (potražite ih na internetu!), vizualizacije (može u mislima otići na svoje omiljeno, sigurno mjesto), disanja (neka zamisli da su joj pluća baloni koje lagano ispuhuje). Pohvalite i najmanji napredak u nošenju sa strahom i nemojte je kritizirati kada je strah preplavi. Posebno je važno da vi ostanete smireni. Nemojte se uplašiti njezinog straha. Vaša smirenost pruža najbolji osjećaj sigurnosti.
Ne morate učiniti sve od navedenog. Pokušajte ono što vam se čini najboljim i pratite reakciju svoje kćeri. Neka vas ona vodi. Zadržite strategije koje funkcioniraju, ostale zaboravite. A i pitanje je koliko će vam išta od ovoga trebati. Ljetni pljuskovi su za nama, grmljavine je sve manje, a do idućeg ljeta sve se može promijeniti. Neće proći dugo a ona će umjesto prognoze proučavati svoje lice i strahovati od mogućeg prištića.