dobar danobrt za poslovno savjetovanje

Kako se oduprijeti?

« Sestra mi nameće svoju volju

Kada izgubite vlastiti, unutarnji kompas, jedino što vam preostaje za orijentaciju u svijetu su vanjski pokazatelji smjera - a to su obično tuđa očekivanja. Počinjete sebi stalno iznova postavljati pogrešno pitanje: "Što bih ja sad trebala?". Umjesto da se pitate "Što ja sad trebam?".

Imam problem istupanja, govorenja pred skupinom, ponekad i manjom skupinom ljudi, problem ostvarenja svojih ciljeva, jer uvijek sam udovoljavala svojim roditeljima, sestrama, a jedna me sestra stalno i potcjenjivala. Iako sam bila najmlađe dijete, zapravo sam bila poprilično zabačena, u smislu "za nju je sve dobro". Završila sam višu školu, po mom mišljenju sam mogla i više, ali s tom sestrom, s kojom sam i dan danas kao udana, imam problema. Stalno mi nameće svoju volju, želi narušiti moj obiteljski sklad. Pitanje: kako se oduprijeti sestri, koja je jako agresivna osoba, odgajana kao da je jedinica, a da me pritom na uvuče u svađu, što me dodatno frustrira?

Usudit ću se pretpostaviti kako ste se našli u ovoj situaciji.

Već kao malo dijete niste bili zahtjevni. Za vas je sve bilo dobro, svima ste udovoljavali. Čini se da ste vrlo rano naučili ne tražiti za sebe ono što vam je potrebno. Vjerojatno se u vašoj obitelji za vas takav stil ponašanja više isplatio. Djeca za te stvari imaju nevjerojatne senzore.

No nevolja je što vam je taj obrazac ponašanja prešao u naviku. Budući da vaša obitelj o vašim potrebama nije vodila dovoljno računa i vi ste ih sami naučili zanemarivati. Jednostavno vam unutarnje informacije o tome što vam je potrebno nisu bile relevantne, ničemu vam nisu služile, jer ništa niste tražili. I sad se događa sljedeće: kada dugo vremena provedemo ignorirajući vlastite potrebe, nakon nekog vremena prestajemo ih i biti svjesni. To je tragičan trenutak, u kojem gubimo najbolji (ako ne i jedini pravi) kompas u životu. Kompas koji nas kroz život može voditi u smjeru koji je najbolji upravo za nas.

Kada izgubite vlastiti, unutarnji kompas, jedino što vam preostaje za orijentaciju u svijetu su vanjski pokazatelji smjera - a to su obično tuđa očekivanja. Počinjete sebi stalno iznova postavljati pogrešno pitanje: "Što bih ja sad trebala?". Umjesto da se pitate "Što ja sad trebam?". Na taj način vaše potrebe ostaju konstantno uskraćene, pa sebe osuđujete na vječno nezadovoljstvo.

Bez unutarnjeg kompasa, lako je izgubiti sebe. Ta vi ionako ne znate što želite niti koji vam je cilj. Svatko vas može uvjeriti da zna bolje od vas. Vaše su granice krhke i lako ih je prelaziti. Lako gubite osjećaj gdje završavate vi, a gdje počinju drugi. Zato se i možete osjećati "kao udani za sestru".

Nitko nam ne može nametati svoju volju i narušavati naš sklad ako mu mi to ne dopustimo. Ukoliko se vaša sestre ne služi silom i fizičkom agresijom, onda mora da barem do neke mjere i vi sami u tome sudjelujete. Možda niste sigurni u svoj stav, a možda se bojite naljutiti je. Možda jednostavno nastojite odnos s njom sačuvati pod svaku cijenu, čak i cijenu svog vlastitog ja. No ukoliko konstantno stavljate nju ispred sebe onda se kronično zanemarujete i pitanje je postoje li uopće odnosi koji su toga vrijedni. Iako vjerujete da na taj način čuvate odnos s njom, moguće je da ga zapravo narušavate - gubite svoje ja, drugima postajete nezanimljivi, manje vas cijene i poštuju i manje vrednuju odnos s vama, pa se prestaju truditi. Na kraju se dogodi da u taj odnos ulažete samo vi, i da iz njega uopće ne profitirate.

Evo što bi vam moglo pomoći:

Što češće se tijekom dana zapitajte: "Što meni sada treba?". I osluškujte. Jeste li gladni? Spava vam se? Nedostaje vam društvo? Želite čitati? Ili vikati? Ili pjevati? Osvijestite što osjećate. Svi smo rođeni s tim kapacitetom. To jedna vrlo prirodna stvar i trebala bi biti jednostavna. Nekima i je. No mnogima je u nastojanju da nauče ponovo "čuti" sebe pomoć psihoterapeuta bila itekako dobrodošla.

Dok ste još izgubljeni i krhki, dok ne "vaše ja" ne očvrsne, pomoglo bi vam da se od sestre doslovno, fizički distancirate. Manje se viđajte, nemojte svaki dan razgovarati telefonom, pustite da prođe više vremena između vaših susreta.

Naučite reći ne. Uključite se u trening iz asertivnosti - ponašanja u kojem se zauzimate za sebe i za svoje potrebe na način koji ne povređuje druge ljude.

Umjesto da usmjeravate energiju u borbu sa sestrom ignorirajte njezina nastojanja da utječe na vas i usmjerite se na svoje ciljeve. Još uvijek možete završiti fakultet ako to želite.

Kada sukob sa sestrom ipak ne uspijete izbjeći, upotrijebite čarobnu rečenicu: "Žao mi je što ti to tako vidiš, ja to vidim drugačije". Pristanite na to da se ne slažete. Do svađe dolazi onda kada dvije osobe nastoje uvjeriti jedna drugu da je njihovo viđenje svijeta/situacije ispravno i jedino ispravno. Nemojte pristati na "njezinu istinu", ali je niti ne pokušavajte uvjeriti u svoju. Složite se da se ne slažete. To će dovesti do svijesti o razlikama među vama koje će vam u prvom času biti pomalo "neudobne". Nemojte se zabrinuti, uvijek je tako kad se trga iluzija da smo " jednaki " ili " jedno ". No to je zdravo i realno i već je odavno došlo vrijeme da to učinite.

A kada osvijestite da su vaše potrebe i stavovi drugačiji od sestrinih ponekad naprosto izaberite sebe. Budite iskreni i autentični. Riskirajte i učinite po svom, ma što tko o tome mislio.