Trebam li se odreći osobe koju iskreno volim?
« U sretnoj sam vezi s bivšim ovisnikom
Pritisak vaših roditelja stavlja vas u poziciju da se konstantno branite i dokazujete ispravnost svog izbora. Boreći se protiv okoline, lako se može dogoditi da počnete zanemarivati podatke koji se protive vašoj odluci (jer bi vas to oslabilo), i da primjećujete samo ružičast dio spektra. Dokazujući svima da ste dobro izabrali, i da vaš dečko zaslužuje drugu priliku, postoji opasnost da samoj sebi oduzmete slobodu da ga u nekom času ne izaberete.
Već godinu dana imam sretnu vezu sa jednim bivšim ovisnikom o heroinu međutim tek sad sam saznala za neke njegove laži i ne znam što dalje. Trebam li se odreći osobe koju iskreno volim i za koju smatram da i on voli mene? Napominjem da smo imali iznimno sretan zajednički život. Moji roditelji zahtjevaju da iste sekunde prekinem s njim jer smatraju da se takvim osobama ne može vjerovati. Znala sam za njegov problem ovisnosti, ali neke stvari mi je lagao. Uvjerio me da je zadnji put uzeo desetak mjeseci prije nego što smo se upoznali i da više ne uzima ništa, ali baš ništa. Tek zadnjih dana sam saznala da ipak uzima subutex međutim stvarno se želi i toga odreći i uz lječničku pomoć radi na tome da prestane i s tim, a jaku volju ima. Priznao mi je i da je heroin zadnji put ušmrkao 3 mjeseca prije nego što smo se upoznali. Kaže da mi je lagao iz straha da me ne izgubi jer sam rekla da ću ga ostaviti ako saznam da je bilo što uzeo od kad je sa mnom. Bez obzira na te njegove laži ja i dalje imam povjerenja u njega, a veže nas i godina dana zajedničkog života. Već smo počeli planirati i obitelj budući da sam ja na završetku studija... Moji roditelji smatraju da sam naivna i glupa i da moram to prekinuti iste sekunde jer da uništavam i svoj i njihove živote. Ja nikad nisam uzela nikakva opojna sredstva, nikad nisam bila niti pod utjecajem alkohola, uvijek sam bila odlična učenica i uzorna u svemu no ipak prije veze s njim nikad nisam bila iskreno sretna,a s njim sam stvarno sretna i ne mogu zamisliti kakav bi mi život bio bez njega. Molim Vas dajte mi neki savjet jer me svi samo osuđuju. Moji prijatelji ne znaju da je on bio ovisnik jer znam da bi nas oboje osudili. Zadnjih dana sam mu ipak dala test na droge i bio je negativan. Vjerujem mu da uzima samo subutex i da se i od njega odvikava. Molim Vas dajte mi neki savjet. Hvala.
Zašto ljudi lažu? Obično zato da bi izbjegli probleme ili postigli neki cilj koji im istina ne bi omogućila (ili barem procjenjuju da ne bi). Bilo ga je strah da bi vas izgubio kada biste znali kako stvari stoje. Vjerujem mu. I vi sami imate poteškoća s prihvaćanjem njegove prošlosti. Pogledajte kako ste od svojih prijatelja sakrili činjenicu da je bio ovisnik. Zbog straha od osude i vi činite isto što i on. To bi vam moglo pomoći da razumijete ove njegove laži. Činjenica da vam sada sve više toga priznaje vjerojatno govori o njegovoj težnji da prema vama bude iskren i čvrstoći vaše veze - sada ga više nije strah da ona ne može izdržati istinu. (Naravno, pod uvjetom da vam je sam sve priznao, a ne da ste ga vi hvatali u lažima.)
Kažete da ste sretni s njim, kao što nikada prije niste bili, kažete da iskreno volite njega, i on vas. Kažete da unatoč svemu niste izgubili povjerenje u njega. Mislim da imate puno razloga da nastavite ovu vezu. No jako je važno da pri tom ne budete naivni i da držite oči širom otvorene. Ukoliko ga sve češće hvatate u lažima, događaju se sumnjive stvari, sve češće vam nije sasvim jasno gdje je bio i što je radio, puno je opravdavanja, muljanja, izgovaranja, a njegovo se ponašanje sve više mijenja - shvatite to kao glasan alarm i bježite. Ne pitajte za objašnjenja, spašavajte živu glavu. No iz vašeg pisma nisam shvatila da je to slučaj.
Pritisak vaših roditelja je jak. Moguće je da će i drugi ljudi slično reagirati kada saznaju istinu o njemu. Radi se o poopćavanju ponašanja tipičnih ovisnika na sve ovisnike i bivše ovisnike - uključujući i vašeg dečka. Kroz poopćavanje si mi ljudi pojednostavljujemo svijet kako bismo se lakše u njemu snalazili. Strpamo stvari u kategorije i odmah znamo kako se prema toj kategoriji želimo ponašati. Na taj način ne trebamo razmatrati svaki pojedini slučaj, odlučivati o svakoj konkretnoj osobi. Jednostavno znamo kakav stav imamo prema nogometašima, umjetnicima, Dalmatincima, ženama, homoseksualcima...
Mogu razumjeti vaše roditelje. Oni vas previše vole da bi željeli imalo riskirati kada je vaš život u pitanju. A činjenica je da je ovisnost teško izlječiva bolest, da ovisnici imaju samo jednu ljubav i strast u svojem životu - a to je droga, i da ne prezaju ni od čega da bi je se domogli. S druge strane, kada bih vam rekla da ga ostavite, to bi bilo kao da ne vjerujem da se ovisnici mogu izliječiti i da zaslužuju drugu šansu u životu. A vjerujem. Vaš se dečko liječi od smrtonosne bolesti i iskreno mu želim sve najbolje. Zbog njega me raduje što je pronašao ljubav (vas) i sada živi pod vašim dobrim utjecajem.
Protiv osude okoline najbolje se boriti djelima, a ne riječima. Pustite neka prođe vrijeme. Ono će najbolje pokazati je li vaša veza s njim išta problematičnija od bilo koje druge veze. Ukoliko vaš dečko na razne druge načine dokaže da je vrijedan član društva (zaposlen je, marljiv, ne upada u nevolje, u kontaktu je s realitetom, ugodan je sugovornik i prijatelj, pomaže drugima, stvara nešto u svom životu, drugima nije na teret) s vremenom će te informacije postati jedine relevantne, a njegova će prošlost sve više odmicati u zaborav. Dapače, može postati i primjer onima kojima je nada za izlječenje od droge još uvijek potrebna. I vaši će ga roditelji zasigurno s vremenom prihvatiti. No najprije će se trebati dokazati, a njegovi će testovi biti teži od uobičajenih.
U međuvremenu, vi se pripremite na život pun osuđivanja i neizvjesnosti. On će konstantno nositi ovu stigmu, i svaki će se njegov pogrešni korak uvijek tumačiti na isti način. Život s bivšim ovisnikom je jednostavno takav i ako prihvaćate njega, prihvatite i tu činjenicu. No i takav se život može živjeti ponosno i pobjedonosno - samo pogledajte Danijelu Dvornik.
Bilo bi korisno da vaš dečko nastavi raditi na sebi (razmislite i o pomoći psihoterapeuta). Njegova ovisnost nije nastala sama od sebe, a moguće je da korijeni ovog problema još uvijek nisu razriješeni.
Još mi je jedna stvar upala u oči čitajući vaše pismo. "Ne mogu zamisliti kakav bi mi život bio bez njega", pišete. Moram priznati, ta mi je rečenica zazvučala opasno, ovisnički. Mnogo je toga napisano o psihologiji žena ovisnika. Postoji "kategorija" žena koje traže partnere s ovakvim problemima. Takve su žene obično vrlo sposobne i jake, no tu jakost ne znaju živjeti same za sebe. Potreban im je netko drugi o kome će brinuti, koga će spašavati. Na taj način one mogu biti ovisne o svojim partnerima, i kroz razne nesvjesne akcije i reakcije podržavati njihovu ovisnost. No ovo je već jedna druga velika tema, i vjerojatno prelazi mogućnosti ove vrste komunikacije. Stoga se vraćam na vaše pitanje jer želim napomenuti još jednu važnu stvar.
Pritisak vaših roditelja stavlja vas u poziciju da se konstantno branite i dokazujete ispravnost svog izbora. Boreći se protiv okoline, lako se može dogoditi da počnete zanemarivati podatke koji se protive vašoj odluci (jer bi vas to oslabilo), i da primjećujete samo ružičast dio spektra. Dokazujući svima da ste dobro izabrali, i da vaš dečko zaslužuje drugu priliku, postoji opasnost da samoj sebi oduzmete slobodu da ga u nekom času ne izaberete. Može se dogoditi, da vam u jednom trenutku ova veza postane "preskupa", da je cijena koju plaćate za njega previsoka. Osude okoline, konstanta borba i dokazivanje, s druge strane strah od toga da on ipak ne poklekne, sumnje, nepovjerenje... Možda ćete u jednom trenutku zaključiti da emocionalno više "plaćate" nego što dobivate. Izrazito je važno da vaše oči budi otvorene, da imate svijest o tome što se događa (kako s njim, tako i u vama samima) i da budete spremni odvagati i uvijek iznova birati - želite li tu vezu ili ne. Hrabro ste u ovu vezu ušli, imajte hrabrosti i izaći iz nje, ako zaključite da je to za vas bolje.