« Bratska ljubomora
Imam 2 i pol godine sina, koji je prije 5 mjeseci dobio maloga brata. Od tada on svake noći nas budi, ne želi spavati, nekada je budan, a nekada sanja, želi da netko bude sa njime u sobi dok on ne zaspi, a to zna potrajati i po sat vremena, te želi spavati u našoj spavaćoj sobi gdje sa nama spava mlađi sin. Muž i ja dolazimo kod njega i pokušavamo mu objasniti i biti s njim dok ne zaspi ali to zna biti i više puta kroz noć tako da smo ujutro iscrpljeni. Pokušavamo da se ne dere i ne plače - što je više neki bijes nego plač, jer će probuditi mlađe dijete koje još uvijek dojim po noći. Ne znamo više što napraviti, da li ga pustiti da plače cijelu noć i tako dalje ili da netko spava sa njim u sobi, što ga ne želimo naučiti jer spava sam već godinu i pol. Inače je jako ljubomoran na brata i samo ja mama, mogu biti sa njim, ostali moraju se baviti s njime jer počinje biti agresivan, udara sve oko sebe i baca stvari.
Vaš sin već godinu i pol spava sam. On nema problema sa spavanjem. Njega mori ljubomora. Ima dojam da mu je beba ukrala mamu i proživljava period intenzivnog stresa. Radi se o pravoj, snažnoj emociji od koje ga se ne može odgovoriti nikakvim riječima. Da biste se lakše nosili s tim teškim osjećajima, sjetite se da oni proizlaze iz ogromne povezanosti i ljubavi koju osjeća prema vama. Nije da on ne želi spavati. Njemu san treba baš kao i vama. On ne može spavati jer mu se previše toga promijenilo. Strah, tuga i ljutnja ne daju mu da spava. On je premalen da bi se mogao racionalno nositi s ovom situacijom. Djeca teško artikuliraju svoje osjećaje. Umjesto toga, u stanjima stresa, često pokazuju tzv. regresivna ponašanja - ponašanja koja su karakteristična za raniji stadij razvoja. Počinju ponovo tepati, piti iz bočice ili piškiti u krevet. Vašem se sinu vjerojatno čini da beba prolazi bolje od njega. Obasipana je pažnjom, pažena, mažena i privilegirana s vama u krevetu. "Možda je vrijeme da i ja pokušam par bebinih trikova" - zaključuje dijete. Ako mu dopustite da dođe k vama, to mu daje osjećaj kontrole nad situacijom, dokazuje mu da vam je i dalje bitan, da se njegove želje čuju i uvažavaju. Tješi ga vaša blizina i činjenica da je dovoljno moćan da si je osigura.
Pitanje spavanja čini mi se manje važnim jer vjerujem da će se ono riješiti kada svog sina uspijete uvjeriti da njegovo mjesto u vašem srcu nije ugroženo. Privremene regresije i problemi u ponašanju normalni su i mogu se olakšati s dodatnom dozom ljubavi, vremena i pažnje. No kako to učiniti uz 5-mjesečnu bebicu? Nije lako, ali je izvedivo.
Pomozite mu da verbalizira svoje osjećaje. Možete reći: "Ljut si, znam ljubavi.", "I ti bi bio s mamom.", a možete dodati i: "Volim te. Volim i tebe i bebu." Zdravije je da dijete izražava ono što osjeća nego da potiskuje. Ne pravite se da ne vidite njegove osjećaje nadajući se da će ga tako brže proći. Samo će se osjetiti još nevidljivijim. Fokusirajte se na to kako je veza s njim drugačija nego s bebom. Naučite ga kako da vam pomogne. Hvalite ga kad se ponaša "veliko" i istaknite kako vam je zato puno lakše s njim. Kad učini nešto dobro, pohvalite ga i recite mu da ste ponosni.
Njegovo agresivno i ljutito ponašanje može vas iritirati do mjere da ga poželite kazniti, no sjetite se da vam on samo jako nespretno govori koliko vas voli i koliko mu nedostajete. I znat ćete što vam je činiti. Dijete mjeri vašu ljubav kroz količinu vremena koje mu posvećujete. Pronađite način da neko vrijeme posvetite samo njemu. Duplo češće recite "volim te", duplo češće zagrlite, poigrajte se zajedno, pročitajte priču. Bit će potrebno još neko vrijeme da se vaša obitelj presloži iz tročlane u četveročlanu i da se svi u njoj izbore za sebi ugodno mjesto. Iskustvo koje je za vašeg sina sada bolno može postati jedna od najvažnijih lekcija za budući uspjeh - jer svi se mi (kad - tad) moramo naučiti nositi s konkurencijom.
A u međuvremenu, što sa spavanjem?
Neki bi stručnjaci (po bilo koju cijenu) inzistirali na tome da treba nastaviti spavati sam. Neki bi savjetovali da mu u trenucima krize (neutješnog plakanja) dozvolite da spava s vama u istoj sobi, npr. u vreći za spavanje. Osobno, pustila bih ga k sebi jer vjerujem da je ponekad bolje slušati svoje dijete nego savjete stručnjaka.