dobar danobrt za poslovno savjetovanje

Kako pomoći nekome tko te odbija?

« Odmetnuta kći

Vaša kćer ima problema s nošenjem osobne odgovornosti, a čini mi se da i vi s tim imate veze. Vi biste je rado zaštitili od posljedica njezinih izbora, rado biste je iščupali iz nereda koji je oko sebe stvorila. No na taj način samo joj otežavate učenje u “životnoj školi”.

Imamo (imali smo) odraslu kćer jedinicu, rođena 1975. g. kojoj smo suprug i ja posvetili puno ljubavi uz jako puno provedenog vremena s njom u djetinjstvu, a i kasnije. Trudili smo se u odgoju i u pružanju svih vanškolskih aktivnosti koje su je zanimale. Nismo bili popustljivi roditelji, ali smo joj jako puno priuštili kroz djetinjstvo i odrastanje u ranoj mladosti. Od 4. godine htjela je učiti klasični balet, također skijanje, vlastiti učitelj tenisa, satovi klavira, kasnije moderni plesovi, satovi Engleskog i Talijanskog, klasična gimnazija, pa onda studij Arhitekture u Zagrebu. Kao srednjoškolka je redovito obilazila disko klubove, ali bi tata došao po nju autom (povezao bi i druge cure do kuće) da noću ne luta sama po gradu. Dakle imala je slobodu, ali pod nadzorom. Kada je otišla na studij u Zagreb često nam se javljala telefonom, a imamo sačuvano i jedno pismo koje nam je napisala kada nije mogla doći doma, a tim pismom nama kao roditeljima odaje priznanje i piše cijele hvalospjeve kako tek sada vidi koliko smo mi dobri roditelji i da smo joj uzor ako ona jednom bude imala svoju obitelj. To je pisala s 20 godina starosti. Slijedeće godine, usred studija, došla je doma jedan vikend - nenajavljena, s jednim dečkom kojega smo upoznali jednom ranije kao kolegu, jer je tada bila u jednoj drugoj vezi. Došli su na razgovor i moliti pomoć, ako hoćemo i možemo pomoći - da bi se oni ženili, da bi ona rodila, žele imati obitelj, ali i žele nastaviti i završiti studije. Kako to sami nisu u stanju došli su na razgovor prije odluke o abortusu. Ja sam tada svoju kćer pozvala na stranu i uz jedan majčinski i prijateljski razgovor dobila sam uvjeravanja da ne želi u brak samo radi trudnoće, da je taj dečko čovjek s kojim želi proživjeti cijeli život, da želi obitelj, ali da moli za financijsku i svekoliku organizacijsku pomoć. Rekli smo i njoj i njemu, da što se nas tiče da ćemo mi dati sve od sebe da im pomognemo. Isto su im rekli i njegovi roditelji, s kojima smo se jako sprijateljili. Nakon braka i prvog poroda dobili su sina. Porod je bio problematičan i rizičan za nju i dijete, rodila je sa 7 mjeseci na carski rez. Nakon oporavka vrlo su marljivo studirali i završili u roku, a nakon toga su došli raditi (po njihovoj vlastitoj želji) u moj ured koji sam ja osnovala na ime mene i moje kćeri. Nakon 8 godina dobili su i kćer, te uselili u vlastiti stan kojega smo mi darovali našoj kćeri. Sve je izgledalo u redu do pred kraj 2007. godine, kada nas je kćer pozvala i rekla da se odlučila rastati i da od nas traži podršku da što prije izbaci muža s posla i iz stana. Ni otac ni ja se s tim nismo složili, rekli smo da ona to mora riješiti sa svojim mužem, da smatramo kako je on čovjek na svom mjestu i da se mi u tome ne želimo sudjelovati. Na direktno moje pitanje da li ima drugoga, uvjerljivo je rekla da nema. No kasnije smo saznali da nam je lagala i da je već pola godine živjela dvostrukim životom. U siječnju 2008. ona je zatražila rastavu, a brak je razvrgnut u svibnju 2008., te je njezin muž napustio stan i odselio svojim roditeljima u Zagreb. Ja sam tada saznala s kim je ona u vezi, jer je taj isti nakon što je ušao u njezin krevet, također izbacio i mene iz ureda. Također sam uspjela saznati i da je on moju kćer preko seksualnog odnosa drogirao kokainom, te je ona činila što god je on od nje tražio. Uglavnom je sve što imala rasprodala i on ju je tada napustio. To se desilo početkom ove 2009. godine. Moj je problem u tome što od svibnja 2008. godine moja kćer ne želi nikakvu komunikaciju sa mnom i ocem, a također niti djeci ne dopušta da s nama kontaktiraju. Ja sam joj pisala pisma čim sam saznala tko je taj tip i da je već imao prije nje par takvih afera s bolje stojećim mladim ženama koje je rastavio, drogirao i opljačkao, ali ona to nije prihvaćala. Ona više nije ista osoba, potpuno se promijenila, postala je agresivna, lažljiva, vulgarna i bezobrazna, a osobito prema meni kao majci. Otvoreno mi govori kako me mrzi, kako će ona mene uništiti i srediti, kako ja nemam pojma tko je ona i slično. Nije ostala samo na riječima, doista me uništava - ali to nije predmet moga pisma. Sada kad ju je ovaj tip napustio, mi bi joj htjeli pomoći, i radi nje, ali i radi naših unučića koji su jako bili vezani na nas. Na našu i njihovu žalost naše institucije ništa ne mogu, ako ona ne želi. Ona sve odbija, a pomoć joj je jako potrebna. Kako pomoći nekome tko te odbija? Ne želi nikakv kontakt. Recite nam ako išta postoji što bismo trebali učiniti, mi ćemo učiniti sve da joj pomognemo, ako već nije prekasno!? KAKO ??? Da li moramo preko suda, kako mi savjetuju u Centru za soc.skrb? Na koji način nju pridobiti na otvoren, iskren i prijateljski razgovor? Da li joj opet poslati pismo i zamoliti da se javi? Nismo pametni kako postupiti. Smatrali smo na početku da je najbolje potpupo se pošutiti, ali sada nakon godine dana i nakon što je ostala sama, oni nas trebaju. Lijepo molim Vaš savjet. Unaprijed veliko hvala.

Strašno je teško izgubiti nešto u što ste toliko uložili i što ste voljeli više od svega. Potreslo me vaše pismo. Mislim da niste ovo zaslužili. Bili ste dobri roditelji. Omogućili ste svojoj kćeri izvrsnu startnu poziciju – financijski, obrazovno, emocionalno. Puno ste se njome bavili, puno ste davali i podržavali, a i očekivali od nje. Bili ste joj pri ruci kada su nastupile krize, kada joj je najviše trebala pomoć. Mnogi bi poželjeli roditelje poput vas.

Dakako, ovo je tek vaša strana priče, a vaša je perspektiva zasigurno drugačija od njezine. Teško je bez njezinog dijela informacija zaključiti zbog čega vas je ona odlučila isključiti iz svog života. Možda i dalje pokušava vjerovati u ispravnost svoje odluke da odabere ovog drugog muškarca. Vaše su je poruke u tome ometale. Sada je u tome ometa i činjenično stanje – ona je ostavljena, okradena žena. Možda se boji da ćete joj utrljati sol na ranu i reći ono najgore: “Jesam ti lijepo rekla.” Možda je lakše ljutiti se na vas nego na sebe i svoje loše izbore. Možda je promjena u njezinoj ličnosti rezultat ovisnosti. A možda ste i vi učinili nešto što vam ona ne može oprostiti. No to i nije toliko važno. Pitanje je što sad.

Vaša je kćer sada odrasla. Odgovornost za njezin život sada je u njezinim rukama. Ona trenutno brlja po svom životu i od njega je napravila veliki nered. No svatko od nas na to ima pravo. Znam da vam je teško stajati po strani i to mirno promatrati. No njezino je pravo da uči na vlastitoj koži.

Vaša kćer ima problema s nošenjem osobne odgovornosti, a čini mi se da i vi s tim imate veze. Vi biste je rado zaštitili od posljedica njezinih izbora, rado biste je iščupali iz nereda koji je oko sebe stvorila. No na taj način samo joj otežavate učenje (u “životnoj školi”) i povećavate šansu da i drugi put pogrešno izabere, a krivnju svali na vas. Naprosto zato što ste sveprisutni. Kako praktično.

A i pogledajte kako je lišavate odgovornosti za vezu s ovim čovjekom. Te je ON ušao u njezin krevet, te ju je ON drogirao, ON joj govori što da čini… Zamislite da netko pokuša ući u vaš krevet, drogirati vas i govoriti vam što da činite. Teško bi mu to uspjelo bez vaše suradnje, zar ne? Stoga i vašoj kćeri vratite njezinu odgovornost i pokušajte razmišljati ovako: ONA je bila ta koja je izabrala ovog čovjeka nad svojom obitelji, ONA je posegnula za drogom, ONA je u toj vezi odlučila biti submisivna i poslušna i prepustila njemu kontrolu, ONA je rasprodala svoju imovinu. ONA ima problem, i taj problem nadilazi vezu s ovim čovjekom.

Ponekad je potrebno da se dogodi velika kriza u našem životu da bismo bili spremni nešto poduzeti i promijeniti. Mislim da joj trebate dopustiti takvu krizu. Pročitajte moj tekst “Kako pomoći alkoholičaru”, mislim da biste neke od savjeta mogli primijeniti i u ovom slučaju. Osnovna je ideja: pomognite joj tako da prestanete pomagati. To nije nimalo jednostavno, pogotovo osobama koje su navikle činiti.

Vaš je osjećaj i ideja da se “ušutite” ispravan. Samo što se čekanje njezine inicijative jako odužilo. No čekanje voljene osobe uvijek je dugo i mukotrpno, ma koliko trajalo. Istovremeno, to je i jedino što možete učiniti. Svaki pritisak na nju samo može izazvati kontra-efekt. Ona je sada u poziciji takve nemoći da zasigurno jedva čeka priliku da ona bude u poziciji da nekoga odbije i ponizi. Tako samu sebe može zavarati da je moćna. Ukoliko joj pružite priliku da vas odbije, vaše će se čekanje samo još više produžiti.

Stoga vam savjetujem da ne nudite, na dozivate, ne pretpostavljate što joj je potrebno. Čekajte da vam ona sama to kaže. I prije je dolazila k vama po pomoć. Vjerujem da će se to opet dogoditi. Sada biste joj mogli ponuditi nešto što ne treba ili ne želi, ili (još) ne zna da treba. Važno je da ona najprije osvijesti što joj je potrebno. Ovako, kada vi znate, a ona ne, samo šaljete poruku kako vi znate bolje. To može povećati njezinu ljutnju i njezin sram i samo je odbiti od vas. Ona treba sama posegnuti za vama. Nutkanje samo čini da ona odmahuje glavom, da prema vama bude okrutna i agresivna. Ukažite joj poštovanje time što ćete je čuti i postupiti onako kako ona želi. Ako želi prekinuti kontakt s vama, povucite se.

Ako joj baš želite pisati, neka to bude zadnja poruka. Recite joj nešto tipa: “Odlučili smo te pustiti da živiš svoj život kako najbolje znaš. Mi se više nećemo miješati. Vjerujemo da ćeš naći svoj put. Naša vrata su ti uvijek otvorena. Vole te mama i tata.”

Ukratko, vaš je zadatak, kao prvo, da joj pustite njezin život i omogućite joj krizu (jer će ona onda omogućiti promjenu). Kriza nastupa kada dotaknemo dno, kada dođemo do kraja i iscrpimo sve što znamo i umijemo, a još nemamo nove načine da se nosimo sa situacijom. No baš zato što smo došli do kraja svojih kapaciteta, te nove načine počinjemo usvajati. Drugo, omogućite joj da vas izabere time što ćete je čekati. Mirno, prekriženih ruku i širom otvorenih vrata. I treće, kada se vrati, nemojte joj utrljati sol na ranu. Sjetite se “Suza sina razmetnoga”. Proslavite, volite, oprostite.