dobar danobrt za poslovno savjetovanje

Vrtim se u začaranom krugu nezadovoljstva i bespomoćnosti

« Jednokratni savjet iz treninga završavanja poslova

Zamislite da ste na planinarenju. I stali ste, jer vam je teško, naporno i umorni ste, i lakše je sjediti nego se penjati, pa počinjete razmišljati kako bi bilo dobro da ste se već davno popeli i da je sve to iza vas. U redu. Točno. No sutra je novi dan, i vi ponovno ustaniti i napravite sljedeći korak, jer to je jedini način da dođete gore.

Dok ne skupim tih 500 kuna za psihoterapiju putem e-maila (nezaposlena, samohrana majka 8-godišnje djevojčice) možete li mi ovim putem dati neki jednokratni savjet po pitanju treninga završavanja poslova? Moj glavni problem je što odgađam do zadnjeg časa obavljanje onoga što trebam i onda se potrgam do iznemoglosti da stignem sve u zadnjih par sekundi. Dakle, kampanjac da skratimo, samo što mi to više ne uspijeva ko prije, jer se sad i depresija priključila pa nemam ni volje ni snage ni za što drugo osim najosnovnijeg vegetiranja (skuhat, oprat, pospremit, kupit...). Tako se vrtim u začaranom krugu nezadovoljstva i bespomoćnosti, pa mi se stalno čini kako neki saboter u meni pobjeđuje. Ogromna pauza u studiranju i sad kad bi trebala završiti, a samo 1 ispit mi je ostao - ja sam paralizirana upravo u ovom trenutku kad bih se trebala pokrenuti punom parom sa sva 4 motora u sebi kojih nemam...

Trening završavanja poslova služi kao jedna vrsta dodatnog poticaja ljudima poput vas, koji ne uspijevaju prikupiti nužnu količinu energije da se pokrenu i “zakotrljaju” svoje aktivnosti prema željenom cilju. To što s druge strane ekrana ili sobe postojim ja, može osigurati dovoljno poticaja da osoba, ponekad tek reda radi, ili iz osjećaja dužnosti prema meni, kreće s prvim korakom. Naravno, osjećaj dužnosti prema meni neće biti dovoljan niti bitan u nekom kasnijem trenutku, ali može osigurati početak aktivnosti, koji daje nadu i prva je ciglica u izgradnji novog samopouzdanja i vjere u uspjeh.

Naravno, moguće je energiju generirati i iznutra, moje postojanje u tom procesu nije nužno. Napisat ću vam nekoliko savjeta koje koristim u svom treningu završavanja poslova i koji bi vam mogli biti od koristi.

Najprije je važno da postignete veliku jasnoću vašeg cilja, odnosno onoga što želite postići. Želite diplomirati? Koji su koraci/stanice nužni na putu do tog cilja? Definirajte podciljeve. Imate još jedan ispit i diplomski? Koliko ispit ima stranica? Kakvo je to gradivo, koliko već znate, na koje cjeline se može podijeliti, što vam je teško, a što lako? Koje predradnje trebate izvršiti da biste mogli početi pisati diplomski? Koja pomoć vam je potrebna? Informacije? Osobe? Saznajte kada su vam rokovi. Stavite na papir što je moguće više detalja o samom zadatku koji je pred vama. A zatim na isti način razložite situaciju u kojoj se trenutno nalazite. Pobrojite svoje dnevne obveze. Nekoliko dana vodite dnevnik svega što tijekom dana radite. Koliko vam vremena otpada na igranje s djetetom, koliko na putovanje, koliko na gledanje TV-a, koliko na pranje kose… sve do najsitnijih detalja. Tako ćete najlaše i najtočnije ustanoviti koliko slobodnog vremena imate i koliko biste ga još mogli ukrasti/preraspodijeliti? Što od svojih drugih zadataka i obveza možete delegirati nekom drugome, od čega možete odustati? Što ste sve do sada pokušavali? Što vam je stvaralo poteškoće? Što iz dosadašnjih pokušaja da svladate ovaj zadatak možete naučiti? Možete li domisliti neke alternativne načine učenja (npr. ako ste do sada pokušavali učiti noću kod kuće, razmislite možete li organizirati učenje po danu u knjižnici)?

Kada postignete veliku jasnoću svojih ciljeva i svoje stvarnosti, vaš će zadatak biti usvajanje “Principa jedenja slona”.Ono što vam se vjerojatno događa je da stalno imate osjećaj da se nalazite pred "slonovskim zadatkom" i padate u očaj kada vidite koliko je taj "slon" velik u odnosu na vas i čini vam se da ga je nemoguće progutati. Točno. Nemoguće je u jednom zalogaju. Stoga je vaš sljedeći zadatak tog "slona" rascjepkati na komadiće veličine zalogaja. Zalogaji trebaju biti dovoljno mali da stanu u svaki tipični, uobičajeni vaš dan, i da uz to ne morate žrtvovati ništa od značajnih elemenata vašeg života. Dapače, bilo bi važno i uključiti neke vama drage i hranjive aktivnosti. No da bi to bilo moguće, vaša organizacija dana treba postati efikasnija. Jednom kada to učinite, vaš zadatak više neće biti da “pojedete slona” (položite ispit s upaljena 4 motora), nego da jednostavno svaki dan pojedete jedan mali zalogaj (npr. naučite 3 stranice knjige).

Zatim formirajte neki okvirni plan s rokovima. Svakom svom podcilju pridijelite vremenski rok. Nastojte biti realni i u plan uključiti sve što o svom rasporedu znate. Npr. ukoliko odlazite na godišnji odmor na 10 dana, onda nemojte istovremeno planirati učenje. Uzmite u obzir vikende, važne dogažaje i sl. kako biste imali punu svijest o tome kada nećete moći učiti. Dobro bi bilo da osmislite neku tablicu/kalendar s okvirnim planom akcije. Nije važno ako on ne može biti sasvim precizan jer vam nedostaju neke informacije, uvijek ga kasnije možete prilagoditi. No važno je da ga imate jer će vam on dati bolju ideju o obimu zadatka, vremenu i tempu kojim se trebate kretati. A i moći ćete pratiti koliko se držite zadanog plana i u kojim je točkama on realističan, a koje ideje i planove trebate mijenjati. Na kalendaru možete voditi evidenciju o tome to šte učinili i kako se krećete po svom putu. Vrlo je motivirajuće svaki put kada nešto sa svog popisa prekrižite kao obavljeno.

Kada krenete učiti, za svaki si dan zadajte točno koliko gradiva trebate proći. To treba biti strogo definirano, da vaše vrijeme provedeno u učenju bude što efikasnije. Nemojte se baciti na posao s mišlju "učit ću što duže" ili "učit ću koliko budem mogla". Strogo ograničite zadatak koji imate pred sobom (npr. dnevno 3 stranice), i kad ste završili, sklopite knjigu i odložite je na policu. Taj dan se više nemojte baviti s ispitom. Ovakva vrsta planiranja više motivira da budete brzi i efikasni, jer kad ste gotovi možete se početi baviti stvarima koje volite i one će djelovati kao potkrepljenja ili nagrade i osiguravati ustrajanje. Kada jednom krenete u akciju, sve što uspijete učiniti/izdržati/pokušati stvarat će vam novo samopouzdanje i povećavati vašu šansu za uspjeh. Ukoliko se uspijete okvirno držati svog plana, vjerojatno ćete se ponovo početi osjećati uspješnom, a s tim će nestati puno nervoze i negativnih misli.

No uz sav vaš trud i nastojanja, računajte na mogućnost da vas stvarnost omete u vašim planovima, ili da ne uspijete održati motivaciju i vlastito obećanje da ćete ustrajati. U tom slučaju pokušajte zamisliti da ste vlak koji je ispao iz kolosijeka. Uložite trud da se vratite na prugu i nastavite dalje. Stići ćete sa kojim danom zakašnjenja, no to nije neki problem ukoliko se ne događa svakodnevno. Npr. zamislite da jedan dan, iz bilo kojeg razloga, ne naučite 3 stranice koje ste si obećali. Nemojte pokušavati nadoknaditi taj dan tako da sutra učite 6 stranica, nego samo nastavite po starom planu, kao da se taj dan nije ni dogodio. Dakle, sutra 3 nove stranice.

Ako se dogodi da vam ne ide, naučite barem jednu. Ta će vam jedna stranica biti dokaz da ste još uvijek u procesu napretka, da ne odustajete. Zamislite da ste na planinarenju. I stali ste, jer vam je teško, naporno i umorni ste, i lakše je sjediti nego se penjati, pa počinjete razmišljati kako bi bilo dobro da ste se već davno popeli i da je sve to iza vas. U redu. Točno. No sutra je novi dan, i vi ponovno ustaniti i napravite sljedeći korak, jer to je jedini način da dođete gore. Ako su vam koraci koje ste zamislili preveliki i preteški, još više ih smanjite. Učite jednu stranicu umjesto tri. I na taj način ćete stići do cilja. Malo sporije, ali važno je da stignete, zar ne? Važno je da domislite način na koji učenje neće biti baš preveliko mučenje, jer je u suprotnom teško u tome opstati. Dakle, nemojte razbijati glavu s tim kolika je planina pred vama, samo napravite idući korak, pa makar i duplo manji od prethodnog. To znači da se krećete, a ako se krećete, onda ćete i stići na cilj.

No ako uz sve ove savjete ne uspijete učiniti baš ništa, onda sam sklona vjerovati da taj “saboter” u vama čuva nešto vrlo važno i da je za vas, barem u ovom trenutku vašeg života, nepovoljno ili opasno završiti fakultet. Možda se bojite odrastanja, možda ćete kada završite fakultet stvarno ostati sami, možda će to voditi teškim promjenama i odlukama… Teško je pogađati moguće razloge. Racionalnom se umu to može učiniti suludim, no naši otpori uvijek pričaju neku važnu priču o nama i stvaraju nam velike probleme da bismo bili prisiljeni njima se pozabaviti. Možda ćete najprije trebati poslušati što vam vaš saboter poručuje i dati mu ono što mu treba, pa će vas tek onda on ostaviti na miru da završavate druge, manje važne, poslove.