dobar danobrt za poslovno savjetovanje

Želim joj pomoći i razumjeti je

« Moja prijateljica pati

Ukoliko je vi ne osuđujete što se osjeća onako kako se osjeća, i ne pokušavate je silom mijenjati, zapravo ćete joj dati dozvolu za osjećanje. Čak i ako su ti osjećaji teški i bolni, njihovo otkrivanje i iskazivanje bit će put prema zdravlju.

Imam 16 godina i problem s najboljom prijateljicom. U poslijednjih godinu i pol, ona se jako promijenila. Pati za muškarcem od 36 godina jer ne može uspostaviti nikakav značajniji kontakt s njim. Izašli su jednom i ona na tom iskustvu jednostavno živi. Jedna od njenih osobina je da ne odustaje ni od čega lako, a tu spada i on. Želim joj pomoći i razumijeti je. Doista. Da joj bude lakše u životu. Djevojka ima 17 godina i nekada mi se čini da je u potpunom rasulu. Ona je pomalo emocionalno "zblokirana" i za razliku od mene teško pokazuje osjećaje, tako da ih nekada moram doslovno pogađati. Međutim, najviše od svega me brine njena nezainteresiranost. Ništa je ne veseli, jako rijetko se razniježi zbog nečeg (eventualno psića, štenaca - jako voli pse). Nema ciljeva ni ambicija. Uopće. Kaže da sve radi mehanički, iz dana u dan, samo da se probudi ujutro i zaspe navečer. Želim vjerovati da je riječ o jako tužnoj fazi koja će proći, ali kako da joj pomognem do tada? Možete li mi, molim vas, pomoći? Zapravno pomozite njoj. Nemam više ideja kako da joj pristupim, pomognem, a pokušala sam. I razgovorom, i izlascima... Hvala Vam puno, puno.

Dobra ste prijateljica. Brinete, trudite se, pomažete, nastojite naći rješenje. No na kraju, ipak ne možete živjeti život umjesto nje (koliko god bi to vama možda bolje išlo). Ta situacija može u vama proizvesti osjećaj bespomoćnosti. Teško je gledati kako voljena osoba pati.

Tko zna što se u vašoj prijateljici zbiva. Tko zna zbog čega je morala toliko otupjeti svoje osjećaje. Njezina nezainteresiranost i mehaničko življenje posljedica su neosjećanja. Možda ne pokazuje svoje osjećaje i “zblokirana” je upravo zato što i nema svijest o tome što zapravo osjeća. Ako bih morala pogađati, rekla bih i da ova opsjednutost starijim muškarcem služi kako bi se odmakla od stvarnosti i svega što ta stvarnost u njoj pobuđuje. U svijetu fantazija ipak postoji ta minimalna šansa da će se pojaviti neki princ koji će sve posložiti na svoje mjesto. Sanjarenje o nedostupnom muškarcu možda joj na neki neobičan način zapravo pomaže ili je od nečega štiti. Možda na taj način izbjegava problematične odnose s vršnjacima u periodu buđenja seksualnosti. Možda je ta tema dovoljno preokupira pa se ne mora baviti nekim drugim problemima u svom životu. Možda joj je stvarnost previše bolna. Pitam se što se događa u njezinoj obitelji… No teško ćemo to bez nje saznati, a još manje je moguće nešto konkretno poduzeti.

Pokušajte je nagovoriti da se obrati školskom psihologu ili nekom od besplatnih telefona za psihološku pomoć. No ako to ne želi (ili još naprosto nije svjesna takve potrebe) savjetujem vam da naprosto budete tu za nju. Da je podnosite kad je ćudljiva i tužna, da je prihvaćate i dopuštate joj da barem s vama bude onakva kakva je. Ukoliko je vi ne osuđujete što se osjeća onako kako se osjeća, i ne pokušavate je silom mijenjati, zapravo ćete joj dati dozvolu za osjećanje. Čak i ako su ti osjećaji teški i bolni, njihovo otkrivanje i iskazivanje bit će put prema zdravlju. Ne žurite s tješenjem, traženjem rješenja, nastojanjem da se nešto konkretno poduzme. Time se samo preskače ovaj važan element – osjećanje.

Postavljajte joj puno pitanja, pokažite svoj interes za to da zaista razumijete kako je u njezinog koži, i ponekad pristanite na to da ona jednostavno nema odgovor. Kada vam ona priča o nečemu što joj se događa, recite joj kakve su se emocije u vama javile dok ste tu priču slušali. Podijelite s njom i druge svoje osjećaje i iskustva. Na taj ćete joj način, svojim primjerom (a ne zahtijevanjem), pokazati kako se to čini. Možda će vam se ponekad činiti da to predugo traje i da ne vidite rezultate, no za velike je promjene uvijek potrebno vrijeme. Imajte strpljenja. Moguće da će ona upravo kroz razgovor s vama osvijestiti svoju potrebu da potraži i neku konkretniju pomoć ili da nešto drugo poduzme. Ukratko – nastavite raditi ono što ste radili i do sada. Budite dobra prijateljica.

Ako se prijateljičino stanje još više pogorša, ako počne govoriti da život više nema smisla i da razmišlja o samoubojstvu, obavezno obavijestite nekog odraslog. Neka to bude osoba kojoj vjerujete. Možda je bolje da to bude stručnjak nego roditelj. Oni ponekad, zbog vlastitih kompliciranih osjećaja i uloga mogu problem negirati ili dodatno otežavati situaciju.

Period adolescencije poznat je po emocionalnim burama i poteškoćama. Hormoni luduju, a svijet se sve više širi i komplicira. Naš svijet više nije samo naša obitelj, i katkad se čini nepreglednim. Svi očekuju da se odgovorno s tim kompliciranim svijetom nosimo, a mi imamo tako malo iskustva u svemu tome. Nije lako. Ali je puno lakše uz ljude koji nas vole, podržavaju i prihvaćaju. Velika je sreća što ona ima vas.