Može li se to promijeniti?
« Djeca adolescenti me ne poštuju
Slušanje je (ne samo u komunikaciji s adolescentima) najbolji način pokazivanja, pa i stjecanja poštovanja i uvažavanja.
Sada je vrijeme da budete mudri. Jer neće proći puno godina, a oni će odrasti i ponovo dolaziti k vama po savjete.
Već duže vrijeme imam osjećaj da me moja djeca adolescenti ne cijene. Što god kažem, njima je ili smiješno ili dosadno ili bez veze. Ne poštuju moje zahtjeve i želje, moji stavovi su im glupi. Je li to normalno stanje stvari, kao što tvrde moje prijateljice? Jesu li naprosto nove generacije pune nepoštovanja prema starijima i to se ne može promijeniti?
"Ah, ta današnja mladež!", gunđaju roditelji već generacijama. Sigurna sam da ste nekad davno isto čuli i od svojih. Ovo o čemu govorite nije samo rezultat modernog vremena. No krenimo od početka. Nekoliko je stvari na koje bih se željela osvrnuti.
1. Normalno je.
Vaše prijateljice imaju pravo. Određena doza pobune protiv roditelja uobičajen je i zdrav dio odrastanja. Na taj način razvijamo svoju neovisnost. Preispitujemo vrijednosti koje su nam roditelji usađivali, jer tek kad izdrže naše testove, možemo ih prihvatiti kao svoje.
2. Ne mijenja se samo dijete.
I vi se mijenjate. Nezgodna je stvar što se u prosječnoj obitelji nesretno poklapaju dvije krize. Njihova kriza identiteta i vaše kriza srednjih godina. Dok oni osjećaju da je pred njima čitav život, vi postajete svjesni da je vrijeme ograničeno. Dok oni počinju tražiti partnera i razmišljati o karijeri, vi ste to već odavno obavili, a možda se i morate nositi s nekim razočaranjima. Dok oni naglo fizički (i spolno) sazrijevaju, vi počinjete brinuti o svom zdravlju, izgledu i privlačnosti. Na život gledate iz vrlo različitih perspektiva. Roditelji su rijetko svjesni koliko im bolnih točaka adolescent dodiruje samim svojim postojanjem. Pokušajte osvijestiti svoje reakcije, možda oni opravdano reagiraju na neke vaše zahtjeve i želje.
3. Sve ima svoje granice.
To da adolescent misli da mu je roditelj glup, dosadan, konzervativan ili smiješan, je normalno i s tim se da živjeti. No isto tako postoje granice preko kojih ne smije prijeći. Pokazivanje nepoštovanja u obliku agresivnih ponašanja (vikanja, razbijanja, udaranja, psovanja) ne smije se tolerirati. Teški konflikti, puni agresije, javljaju se relativno rijetko i obično govore o problemima koji su u obitelji postojali i prije nego što je dijete postalo adolescent. Za takve slučajeve, preporučila bih pomoć obiteljskog terapeuta.
4. Promjena roditeljskog stila.
Mnogi će ustvrditi da je najteže biti roditelj adolescenata. Ova dob od vas zahtjeva vrlo složeno balansiranje između nadgledanja i podržavanja neovisnosti, između zahtjevnosti i razumijevanja. Od vas se očekuje da im postavljate granice, a istovremeno dopuštate da budu različiti i svoji. Stare prakse traže promjenu. Do sada ste vi odlučivali što će, kako i kada vaše dijete činiti. Sada je vrijeme da im postepeno prepustite sve više odgovornosti i slobode u odlučivanju.
5. Manje govorite, više slušajte.
Umjesto da podučavate i prodikujete, pitajte ih za mišljenje. Kad god to ne ugrožava vaš integritet ili njihovu sigurnost, složite se s njima. Protiv toga se teško boriti. Slušanje je (ne samo u komunikaciji s adolescentima) najbolji način pokazivanja, pa i stjecanja poštovanja i uvažavanja.
Sada je vrijeme da budete mudri. Jer neće proći puno godina, a oni će odrasti i ponovo dolaziti k vama po savjete. Možda za njih više nikada nećete biti sveznajući super-heroj, no možete postati nesavršen, ali iskusan i dobronamjeran prijatelj.