dobar danobrt za poslovno savjetovanje

Govorim joj da ne odustaje

« Toliko smo uložili, a kći sada želi odustati od muzičke škole

Dokle god vi snažno zagovarate jednu stranu, ona će zagovarati drugu. Ako vi odstupite i odluku ostavite njoj, ona će se suočiti sa svim pozitivnim i negativnim stranama svakog izbora.

Majka sam 13-i po godišnje kćeri i moj problem je u sljedećem: završila je osmi razred s vrlo dobrim uspjehom iako je do sada uvijek bila odlična. Polaznik je i muzičke škole već pet godina i pošto je ovo ljeto sama izrazila želju da pohađa peti razred muzičke da bi usporedno završila i jednu i drugu osnovnu školu, omogućili smo joj to. Međutim, zadnjih 15 dana, ona uopćte nije išla na satove. Lagala je i nas roditelje, a i nastavnicu ako bi išla na sat. Vježbala nije ništa i sada kad se sve saznalo uveli smo joj dodatne vježbe da bi postigla propušteno, smanjili smo joj slobodno vrijeme i totalno uzeli vrijeme na računalu... Ona sada stalno plače, žali se na svoj život, kaže kako bi htjela život kao i sva druga djeca i sl... Muzička škola je bila isključivo njena želja i imala je i do sada kriza. Govorila sam joj da ne odustaje sada korak-dva do cilja, da se raditi mora što se god započne u životu, ali ovo sada je nepodnošljivo. Stalno mi nešto prigovara, stalno se na nešto žali, a kad sam joj predložila da je ispišemo iz škole i da kažem zbog čega to radim, opet je negodovala, ni to joj ne odgovara. Molim Vas, recite mi što da radim. Znam da je naporno sada vježbati po 5 sati na klaviru, ali pokušavam joj objasniti da je sama kriva za to jer nije svoje obaveze ispunjavala na vrijeme. Sada mi govori da mrzi klavir, da mrzi muziku... Šta da radim: da li da ustrajem i da nastavi s muzičkom školom ili da je napusti iako smo svi skupa uložili i mnogo truda i mnogo novca... Uskratili smo joj pohađanje plesne škole (jako je to voljela iako smo joj skrenuli pažnju da će joj to biti uskraćeno ako popusti u školi). Sada su stalna prigovaranja kako smo "joj uzeli jedino što je voljela, kako ona mrzi muzičku školu, kako mi bez veze bacamo novac" i sl. Istina je da smo za ovih 5 godina uložili poprilično puno novaca, vremena i truda da bi sada pri samom kraju odustali, ali se bojim i ovih stalnih prigovaranja i ovog bojkota koji ispoljava najviše prema meni, a to me jako boli. Šta da radim: da li da nastavimo sa upornošću i da završi osnovnu muzičku školu ili da odustanemo? Očajna majka!

Vaša kći ulazi u dob u kojoj se roditeljska uloga mijenja. Pred vama je jedan od najtežih zadataka - podržavati odgovornost prepuštajući joj sve više slobode u odlučivanju. Do sada ste o većini stvari odlučivali vi, no sada je vrijeme da nju podučite kvalitetnom donošenju odluka. Prvi (i vrlo težak) vaš zadatak je da prestanete odlučivati umjesto nje. Donoseći odluke umjesto nje poručujete joj da je još uvijek mala djevojčica i da vi znate bolje. Time ćete joj narušiti samopouzdanje i ugroziti njezinu mogućnost da u odrasloj dobi s lakoćom odlučuje. Ne bi bilo korisno da u odrasloj dobi za svaku sitnicu mora zvati vas, zar ne?

Savjetujem vam da odluku oko muzičke škole prepustite njoj.

Vjerojatno se bojite da će pogriješiti i donijeti krivu odluku. Vjerojatno vam se čini da je u ovom slučaju samo jedna odluka ispravna. Možda vam se čini preskupim da vježba odlučivanje upravo na ovom mjestu – muzičkoj školi koja vas je već sve skupo koštala. No upravo se o tome i radi – o donošenju velikih i važnih odluka. Sasvim je sigurno već savladala odlučivanje izmežu sladoleda i čokolade. A pred njom su, sasvim sigurno, još puno veće odluke od jedne muzičke škole.

Vi biste voljeli da ona to sada dovede do kraja, no zapitajte se zašto je vama to tako važno. Vaša kći stalno plače, ne voli svoj život, mrzi klavir i muzičku... Poprilično sam sigurna da pred njom nije pijanistička karijera. Za takvu bi karijeru bilo potrebno još mnogo godina vježbanja, odricanja i velike motivacije (njezine, a ne vaše) koje očigledno već sad nema. I uz najveće vaše napore, zapravo će ona imati tek diplomu osnovne muzičke škole, koju će moći čuvati u ladici jer takvu diplomu nikada nitko neće trebati niti tražiti. Vjerojatno je nitko od vas neće htjeti ni izvijestiti na zid jer će vas samo podsjećati na ovaj mučan period života. Čim je dobije, bojim se da će zauvijek sklopiti klavir i nikada mu više u životu neće prići zbog ružnih uspomena i narušenih odnosa koje je uzrokovao taj mrski instrument. Je li to vrijedno sve ove muke?

A s druge strane, imate priliku vježbati odgovornost.

Roditelji često svoju djecu žele poučiti odgovornosti tako da ih tjeraju na poslušnost. To je sasvim pogrešno. Odgovornost je po definiciji nešto što leži u nama. Kada smo poslušni, onda smo orijentirani na nešto što je izvan nas. Slušamo glas koji dolaze izvana, a ne svoj unutarnji glas. Ako vi odlučite da se muzička škola mora zaršiti, onda je odgovornost za taj projekt na vama, a ne na njoj. To se lijepo vidi sada kada ona bojkotira sva vaša nastojanja. Jer to su vaša nastojanja, a ne njezina. I ima pravo. Narušavate joj osobne slobode. Vi nastojite da ona vježba po 5 sati na dan. Tu nešto ne štima.

Osim toga, lijepo se može vidjeti kako vaša kći odbija preuzeti odgovornost na sebe: kada joj kažete da ćete je ispisati (što je zapravo njezina odluka) onda nije spremna uzeti tu odgovornost. Ona više ne želi vježbati, no istovremeno ne želi otrpjeti negativne posljedice tog izbora – vaše nezadovoljstvo i ljutnju, a možda joj je i žao svih tih godina uloženog truda. Ona želi samo pozitivne posljedice svojih izbora, a niti jedna teška i ozbiljna odluka ne sadrži alternativu koja je samo pozitivna.

Dokle god vi snažno zagovarate jednu stranu, ona će zagovarati drugu. Ako vi odstupite i odluku ostavite njoj, ona će se suočiti sa svim pozitivnim i negativnim stranama svakog izbora. Stoga vam savjetujem da joj kažete da odustajete od svojih nastojanja da je natjerate da završi muzičku školu. Racite joj da ste shvatili da to nema smisla. I dodajte da to nikako ne znači da odustajete od nje i da joj i dalje želite pomagati. No od sada ćete čekati da ona od vas zatraži pomoć. Ako želi da joj pomognete da završi muzičku, neka vam da upute što da radite. Ako se želi ispisati, pitajte je kako da joj pomognete u tome. No ne radite ništa umjesto nje.

Počnite se ponašati kao da imate zrelu, sposobnu i pametnu kćer. Počnite joj vjerovati. Počnite vjerovati sebi da ste do sada već napravili dobar roditeljski posao i popustite kontrolu. Ako voli plesati, podržite je u tome. Možda u kući imate buduću svjetski poznatu plesačicu, a vi je tjerate da svira. Svi smo mi puno bolji u stvarima koje volimo. Takve nas stvari motiviraju iznutra, ne trebamo vanjske motore i roditeljsko natjeravanje. A kada se radi o izboru karijere, bolje nam je da dobro poznajemo sebe i usmjerimo se u ono što nam ide s lakoćom, jer ćemo dobar dio života provesti u toj aktivnosti.

Ovo što vi sada činite nije upornost nego slijepa ulica. A u vašoj se kćeri krije odgovor koji je put ispravan. Pomozite joj da ga nađe.

O nekim sam stvarima već pisala u tekstovima: „Želim biti manekenka, no roditelji se tome protive”, “Ne želim studirati”, “Moja kći želi otputovati umjesto da studira”, “Djeca adolescenti me ne poštuju”.

Prilažem vam Povelju osobnih sloboda iz knjige "Tješiti dijete u nama" Charelsa L. Whitfielda


1. Imamo bezbrojne mogućnosti izbora osim pukog preživljavanja
2. Imamo pravo otkriti i upoznati dijete u sebi
3. Imamo pravo žaliti zbog zbog onoga što nismo dobili a trebali smo, ili smo dobili a nismo trebali
4. Imamo pravo slijediti vlastite vrijednosti i kriterije
5. Imamo pravo prepoznati i prihvatiti vlastiti vrijednosni sistem
6. Imamo pravo reći NE bilo čemu kada osjetimo da nismo spremni, da nešto nije sigurno ili narušava naše vrijednosti
7. Imamo pravo na dignitet i poštovanje
8. Imamo pravo odlučivati
9. Imamo pravo određivati i poštovati vlastite prioritete
10. Imamo pravo na to da drugi poštuju naše potrebe i želje
11. Imamo pravo okončati razgovor s ljudima zbog kojih se osjećamo nemoćno i poniženo
12. Imamo pravo ne biti odgovorni za tuđe ponašanje, akcije, osjećaje i probleme
13. Imamo pravo činiti greške i ne biti savršeni
14. Imamo pravo očekivati poštenje od drugih
15. Imamo pravo na sve svoje osjećaje
16. Imamo pravo biti ljuti na onoga koga volimo
17. Imamo pravo biti jedinstveni, bez osjećaja da nismo dovoljno dobri
18. Imamo pravo bojati se i reći - "Bojim se"
19. Imamo pravo doživjeti i zatim "otpustiti" strah, krivnju i stid
20. Imamo pravo odlučivati na osnovi svojih osjećaja, svoje prosudbe ili bilo kojeg drugog razloga kojeg izaberemo
21. Imamo pravo bilo kada promijeniti mišljenje
22. Imamo pravo biti sretni
23. Imamo pravo na stabilnost tj. "korjene", te na stabilne, zdrave veze po vlastitom izboru
24. Imamo pravo na vlastite vremenske i prostorne potrebe
25. Ne moramo se smijati ako plačemo
26. U redu je biti opušten, zaigran i lakouman
27. Imamo pravo biti prilagodljivi i dobro se zbog toga osjećati
28. Imamo pravo mijenjati se i rasti
29. Imamo pravo biti spremni da poboljšamo vještine komuniciranja, tako da nas razumiju
30. Imamo pravo prijateljevati i osjećati se ugodno s ljudima
31. Imamo pravo na nenasilnu okolinu
32. Smijemo biti zdraviji od onih oko nas
33. Smijemo o sebi brinuti, bez obzira o čemu je riječ
34. Imamo pravo žaliti zbog postojećih ili prijetećih gubitaka
35. Imamo pravo vjerovati drugima koji zasluže naše povjerenje
36. Imamo pravo oprostiti drugima i sebi
37. Imamo pravo davati i primati bezuvjetnu ljubav

Preporučam vam i knjigu Williama Glassera “Teorija izbora- nova psihologija osobne slobode”.