dobar danobrt za poslovno savjetovanje

Umorna sam od traženja odgovora

« Jednostavno mi je život težak

Čarobni štapić ne postoji, ali potraga za njim ima puno smisla jer ćete putem svašta naučiti, pa ćete znati upotrijebiti čaroliju koja je već u vama, s kojom ste se, uostalom, i rodili.

Dosta mi je teško uopće početi s pisanjem, jer imam dojam da sam toliko puta ispričala svoje probleme i da mi jednostavno nema pomoći. Imam 32 godine i idem na psihoterapiju već neko vrijeme i pretpostavljam da ćete se zapitati zašto pišem i Vama. Valjda zbog toga što se uvijek nadam da netko ima čarobni štapić kojim će mi odjednom riješiti sve probleme. Ono što mene najviše muči je to što nekako nemam samodiscipline. Mislim da su me roditelji krivo odgojili, jer su uvijek bili prezaštitnički nastrojeni prema meni i nikad nisu imali (da tako kažem) srca da urade ono što je dobro za mene t.j. da me puste da se sama borim za sebe, da preuzmem odgovornost za svoje postupke i da osjetim posljedice svog ponašanja - kako dobrog tako i lošeg. Dodala bih i da mi je majka najčešće bila emocionalno odsutna, uvijek sam je se bojala, jer nikad nisam bila sigurna kako će reagirati. Po mom mišljenju oca je također maltretirala, ali on uopće to nije registrirao, te tako ni mene nije mogao zaštiti od majčinog iživljavanja i teških uvreda. I danas je uvjeren da je ona znala šta radi i nikad ne bi prihvatio činjenicu da ona ima psihičkih problema. Ne znam da li zbog svega toga i čega sve još, ali meni je teško. Jednostavno mi je život težak. Često sam u konfuziji, ne umijem uvijek procijeniti prioritete, osjećam kao da stojim u mjestu, da ne koristim ni 50 posto svojih potencijala, da ne mogu u ovom stanju ostvariti ljubavnu vezu. Ukratko, zaglavljena sam i mislim da jako sporo napredujem i da će mi život proći uzalud, jer neću stići da se ostvarim. Pod pritiskom sam zbog para, jer trenutno ne radim, ali i inače se znam osjećati kao da ću propasti i da mi se nikad ništa dobro neće dogoditi. Pored toga nekad osjećam veliku prazninu i tada mi ništa nema smisla. Sve mi je teško i osjećam beznađe. S jedne strane najradije bih sjedila i gledala u prazno, a sa druge me baš zbog toga grize savjest i loše se osjećam. Valjda se baš između ta dva stanja zaglavim i ne znam kako i kamo dalje? Umorna sam od traženja odgovora na to pitanje, ali se ipak nadam da postoji.

Vjerujem da postoji. Poput likova iz romana, trenutno u potrazi za odgovorom pokušavate prevrnuti svijet, da biste na kraju otkrili da se nalazi u vašem dvorištu.

Jeste li kada pokušali izmiješati sve tempere zajedno? Dobije se jedna ružna smeđa boja. Mislim da se nešto slično događa s paletom vaših osjećaja koje niste naučili razaznavati i njima se rukovoditi.

Vaša je majka bila emocionalno odsutna. Bez njezinih emocionalnih odgovora i odraza u njezinim očima, vama je kao djevojčici bilo teško naučiti prepoznavati vlastite emocije i potrebe. A bez tih informacija teško se u svijetu orijentirati, znati što nam je činiti i uopće poduzimati neke smislene akcije. S druge ste strane stalno bili usmjereni na nju, da biste predvidjeli njezine reakcije i od njih se čuvali, te ste na taj način usmjerili svoj pogled dominantno na okolinu/majku, a puno manje na vlastitu unutrašnjost i signale svoje duše. Čak i kada ste osjećali da nešto nije u redu, niti vaš otac nije vam dao potvrdu da ste u pravu i podržao vaše osjećaje. Lako ste mogli steći dojam da ste vi u krivu, da se na svoje unutarnje signale ne možete osloniti, da oni nisu relevantni, jer očito svi oko vas stvari doživljavaju na drugačiji način. Tako djeca uče zanemarivati svoje osjećaje, sve dok na kraju u potpunosti ne izgube svijest o njima. Vi ne znate procijeniti svoje prioritete, mori vas osjećaj praznine - sve je to rezultat neosjećanja, ili bolje rečeno, nedostatka svjesnosti o tome što se u vama zbiva. Vaš je zadatak ponovo naučiti osjećati, svojim osjećajima vjerovati i njima se služiti. U tu je svrhu jako korisno što idete na psihoterapiju. Bilo bi dobro da se radi o vrsti psihoterapije koja je usmjerena na povećanje svijesti o tome što osjećate, a ne isključivo na poduzimanje neke akcije. No akcija će itekako biti potrebna.

Samo pričanje i uvidi o vašoj prošlosti mogu vam pomoći da razumijete kako ste se našli na ovom mjestu. Pa ipak, oni neće mijenjati vašu budućnost ako na temelju njih ne osvijestite što biste mogli činiti drugačije. Čak i ako ne znate što točno činiti, dobro je eksperimentirati, usuditi se izaći izvan uobičajenih okvira djelovanja, i pokušati nešto novo. To ne znači da ćete činiti nešto ludo, neodgovorno i slijepo. Baš naprotiv. Važno je da u svoje eksperimente uđete širom otvorenih očiju i osluškujući svoje srce. Promatrajte rezultate svojih akcija poput kakvog znanstvenika u laboratoriju. Učite. Zadržite ono što poluči željene rezultate, ostalo odbacite.

Osvijestite svoje vrijednosti i ciljeve u životu. Zamislite sebe s 94 godine, u posljednjem danu svog života, kako gledate unatrag na svoj život. Za čime žalite? Čime se ponosite? Kako bi trebao izgledati vaš život da u tom času zadovoljni i ispunjeni možete mirno zauvijek sklopiti oči? Ovakvo nam razmišljanje daje instant-odgovor o tome što nam je istinski važno. Iz tog odgovora proizlazi i što nam je činiti, pa i korak kojeg možete poduzeti već danas.

Vaše je pismo puno vaših roditelja. Zvuči kao da vas vaši roditelji, veza s njima i cijela vaša prošlost još uvijek jako određuju, kao da još niste niti počeli kreirati vlastiti život. Živite li još uvijek s njima? Što možete poduzeti da se odselite? Njihov će se utjecaj na vaš život time smanjiti, a bez njihovih glasova oko sebe, lakše ćete početi razaznavati svoj unutarnji glas. Teško se pokrenuti kada ne znate u kojem bi to smjeru trebalo biti. No sada se čini da bi bilo koja konkretna akcija u smjeru zrelog, odraslog života, mogla učiniti veliku razliku - bilo da nađete posao, stan ili ozbiljnu vezu.

Samodisciplina o kojoj pišete, sada je vaša odgovornost. Ako to već nisu činili roditelji, čini se da vam život upravo servira posljedice vaše dosadašnje inercije, posljedice koje vas pokušavaju nagovoriti da se pokrenete. Čarobni štapić ne postoji, ali potraga za njim ima puno smisla jer ćete putem svašta naučiti, pa ćete znati upotrijebiti čaroliju koja je već u vama, s kojom ste se, uostalom, i rodili.