dobar danobrt za poslovno savjetovanje

Što kada mame više ne bude?

« Neću se moći udati i ostaviti bolesnog brata

Dobra sestra neće naturati vlastita rješenja, odlučivati umjesto svog brata i osmisliti mu život. Ona će živjeti svoj život najbolje što može i čekati da je brat dozove u pomoć i da joj da upute o tome kakvu točno pomoć želi. A ona će tada učiniti sve što može, unutar granica koje su za nju zdrave.

Imam 20 godina, studentica sam i odrasla sam u dobroj obitelji bez oca koji je umro kad sam bila mala. Živim samo s mamom i bratom koji ima 35 godina. Mama mi je dala sve i nikad se nisam osjećala sirotom i sl... Dobro se slažem s bratom, ali ono što me muči je upravo on tj. njegov život i jako sam tužna zbog toga. Ima već par godina epilepsiju koja se javlja rijetko ali kad se javi mene šokira. Tako je bilo i prije mjesec dana. Uvijek sam ga ja našla na podu kako se bori i bez svijesti. Prvi puta kada mu se to desilo, dvije godine nisam se usuđivala ići s njim po kavama i sl., uvijek sam imala "obaveze" poput učenja i sl. Nisam to nikome govorila da me je strah... malo pomalo i strah je nestao.. to je bilo u srednjoj školi. Ja ga volim, ali on je zatvorena osoba i o tome se nije pričalo previše osim tih dana kad su se napadi dogodili. Ne usudim se potaknuti ga da pričamo jer se sav uzruja i tako ja šutim. Ovaj zadnji napad se dogodio ujutro u mojoj sobi gdje sam ga našla i bila sam sama doma. Srecom susjeda je bila doma pa je uskočila.. no sto kada neće biti susjede blizu? Svako jutro se budim i osluškujem kuću prije nego što ode na posao. Tek kad ode mogu odahnuti. Pitam se kako će to u budućnosti biti kada mame više ne bude... jer on mene ne sluša pošto sam mlađa.. Nema cure niti ne misli imat, jer je prije desetak godina izgubio zaručnicu u prometnoj nesreći. A on je tako dobra osoba da vam to ne mogu opisati, osim što je zatvoren. Ja imam dečka sada, s kojim sam već duže u vezi i volim ga. No postajem svjesna činjenice da neću se moći udati i ostaviti brata jer s kime će on živjeti? Znam da je preopširno sve, ali nadam se bar nekom tračku nade...

Zvučite kao da ćete trebati odabrati između dva muškarca - brata i muža, jer je moguće živjeti samo s jednim muškarcem, a to mora biti vaš brat. Srećom, to nije tako. Istina, živimo u monogamnom društvu, no braću smijemo zadržati i onda kada se udamo.

Evolucijski gledano, neekonomično je i besmisleno žrtvovati jedan život za drugi, pogotovo zdrav za bolesni. Priroda vam ne bi dopustila da to učinite. U redu, vi to smijete izabrati. No zašto biste?

Vaš brat ima epilepsiju. Ne znam do koje mjere ga ona ograničava i koliko njege mu je potrebno, no iz vašeg pisma zaključujem da je on poprilično funkcionalan. Napadi se javljaju rijetko, a on odlazi na posao. Vi studirate, niste konstantno uz njega. Međutim, čak i da je on u potpunosti ovisan o nečijoj brizi, ne znači da tu brigu morate u cijelosti preuzeti na svoja leđa. Radije izgradite karijeru koja će vam omogućiti da financirate dodatnu pomoć, ili nađite partnera koje vam biti spreman pomagati. U kvalitetnim vezama međusobno si pomažemo, zar ne? Uzevši to u obzir, i za vašeg je brata bolje da se udate nego da ostanete sami.

Vas muči bratov život. Takve rečenice uvijek mi zaškripe u ušima. Uzimate sebi odgovornost koja vam ne pripada i nemate na to pravo. Možda mislite da mu na taj način činite uslugu, no zapravo na taj način od njega stvarate bespomoćnog invalida - a on to, unatoč epilepsiji, nije. On je osoba koja treba odlučiti o svom životu. On vas ne treba slušati, ne zato što ste mlađi od njega 15 godina, nego zato što svatko ima pravo činiti svoje izbore. Možda mu upravo prevelika briga i okruženost majkom i sestrom otežavaju nalaženje partnerice i omogućuju da u tom smislu ništa ne poduzima. Osim toga, zašto pretpostavljate da bi on uopće želio život podijeliti s vama? Ne znamo ništa o njegovim željama i planovima. Uostalom, ako on vas voli koliko i vi njega, sigurno ne bi pristao na to da se svega odreknete kako biste brinuli o njemu.

Pa što onda znači biti dobra sestra? Dobra sestra neće naturati vlastita rješenja, odlučivati umjesto svog brata i osmisliti mu život. Ona će živjeti svoj život najbolje što može i čekati da je brat dozove u pomoć i da joj da upute o tome kakvu točno pomoć želi. A ona će tada učiniti sve što može, unutar granica koje su za nju zdrave. Jer ako ih prekrši, od nje će ubrzo ostati samo prazna ljuštura bez energije i optimizma. A puno će bolje moći pomagati ako je sama ispunjena i sretna.