dobar danobrt za poslovno savjetovanje

Gdje sam tu ja?

« Razapeta sam između prijateljice i dečka

Drugi ljudi mogu biti svakakvi i mogu svašta zahtijevati i pokušavati, no naša je odgovornost da postavimo vlastite granice, kažemo drugima “ne” i činimo ono za što mi sami vjerujemo da je za nas dobro i ispravno.

Nisam imala namjeru postavljati konkretna pitanja i tražiti odgovore preko interneta, no spletom neugodnih okolnosti želim da prvi korak bude neka neutralna osoba koja će mi za početak dati savjet. U vezi sam 4 godine s dečkom svojih godina. Od početka smo imali probleme... Prvo jer nismo bili iz istog grada, zatim neprihvaćanje od strane njegovih roditelja, da bi na kraju pristali živjeti i raditi u njihovoj kući, odvojeni. Međutim, moja prijateljica nikako nije htjela prihvatiti da se selim kod njegovih. Nije to bilo bajno jer su se oni miješali u naš život, a ja sam samo govorila da želim nazad u svoj grad (međutim prijateljica mi je govorila kako je on morao ići za mnom, a ne ja za njim i da se moram vratiti do jeseni - da će me se odreći... jednostavno moram). Ja sam osoba koja jako voli druge i imam problema sa cijenjenjem sebe. Stalno sam mislila kako se moram što prije vratiti i nisam sama sebi niti dečku davala mira. Nakon njenog posjeta nama na ljeto, s čim se on nije slagao da ostane 2 tj., al ona je tako htjela i ja sam je slušala, izbila je svađa između mene i dečka, našto je ona rekla da ona neće to podnositi i da neće ići nazad doma gdje smo bili tad. Ja sam joj udovoljila i cijelu smo noć tumarale gradom, a njemu se nisam javljala i on me luđački tražio. Kad nas je našao htio je pričati sa mnom, a ona me odvlačila. Na koncu kad smo došli doma, ona je rekla da ide njegovim roditeljima i zvonila u 3 ujutro po vratima. On je u naletu bijesa nju odvukao s praga. Nije bilo ugodno... nikako... Ona govori da moram prekinuti jer da je nasilnik i u slučaju da budem s njim da ona to ne može prihvatiti, a gdje sam tu ja???

Čini mi se da ste sami postavili svoju “dijagnozu”. Jako volite druge, a imate problema s cijenjenjem sebe. Vašim životom upravljaju svi osim vas.

Jako je malo podataka o tome što vi želite od svog života. Jedino što ste spomenuli je da se želite vratiti u svoj grad. Ipak, ostaje nejasno je li to zbog prijateljičinog pritiska ili mučnih odnosa s dečkovim roditeljima ili je to zaista vaša želja. Važno je razlučiti koji je dio vaše motivacije potaknut izvana, a koji iznutra. Ukoliko vi ne znate koja je vaša istinska intimna pozicija, drugi ljudi vas mogu razvlačiti, svatko na svoju stranu, kako se kome prohtije. I izgleda da se upravo to i događa.

Vaša “prijateljica” vas ucjenjuje. Namjerno stavljam navodnike jer ucjena nije obilježje prijateljstva. Ona prijeti da će vas se odreći ako ne budete živjeli život onako kako je ona za vas zamislila. O takvim stvarima imam vrlo čvrst stav. Smatram da nitko ne bi trebao dozvoliti da se njegovim ponašanjem manipulira ucjenjivanjem. Ukoliko joj popustite, vjerojatno će njezini zahtjevi samo postajati sve veći i veći, a njezina tendencija da upravlja vašim životom će rasti. A ona na to nema pravo. Nitko nema pravo upravljati tuđim životom. A ako joj to dopuštate – vi ste odgovorni za svoju situaciju.

Njezino ponašanje izlazi izvan granica društveno prihvatljivog. Ona određuje kada će vam doći i koliko će ostati, bjesni zbog stvari koje s njom nemaju nikakve veze (zbog vašeg odnosa s dečkom – tko je uopće ona da se petlja u taj odnos?), zvoni usred noći ljudima s kojima ona nema ama baš ništa… Ona je ta koja je nasilna i ponaša se krajnje hirovito, nerazumno i agresivno.

O vašem dečku nemam takvih podataka. Iz ovog što stoji u vašem pismu, čini mi se da se on opravdano ljuti i uznemiruje. Žena koja ga ne podnosi uselila mu se u život, pokušava mu oteti djevojku i huška je protiv njega, ometa njegove roditelje, radi scene… Za to vrijeme on brine, traži vas i zove cijelu noć, želi razgovarati (što je za razliku od ucjene prihvatljiv način ophođenja) i općenito zvuči kao puno pozitivniji lik u ovoj drami.

No pravi problem, prema mom mišljenju, ne leži niti u prijateljici niti u dečku. Problem je u tome što vi nemate svoje ja, ne znate što je ono što vi želite i dozvoljavate da se vama manipulira. Drugi ljudi mogu biti svakakvi i mogu svašta zahtijevati i pokušavati, no naša je odgovornost da postavimo vlastite granice, kažemo drugima “ne” i činimo ono za što mi sami vjerujemo da je za nas dobro i ispravno.