Želim ga zaboraviti, ali ne znam kako
« Prekid veze
Suočavate se s prekidom veze, a to je jedno od najbolnijih i istovremeno najuniverzalnijih iskustava čovjeka.
Gubici su sastavni dio života. Kako ih je nemoguće u potpunosti izbjeći, važnije je naučiti kvalitetno živjeti svoju tugu.
Imam 22 godine i s dečkom sam bila 4 godine u vezi bez nekih većih prekida. Bili smo i prije toga zajedno nekoliko puta, ali je tada trajalo kratko. Dosta smo se svađali u posljednje vrijeme, bili dosta ljubomorni. Međutim primjetila sam hladnoću u posljednje vrijeme. On kaže da je došlo do prezasićenja i da treba da ohladimo duži period da bi shvatili što želimo. Rekao mi je da imam svu slobodu, da mogu imati i momka i sve... Ja bih da ga zaboravim, ali ne znam kako.. jer znam da više to nikad neće biti isto... Imate li kakav savjet?
Vaš dečko želi da "ohladite na duži period" i moj je dojam da vam na taj način pokušava što bezbolnije reći da se on povlači iz ovog odnosa. Naravno, možda kasnije u životu ipak shvati da ste vi ona prava, no nije preporučljivo da vi čekate taj trenutak i živite svoj život računajući na to. Suočavate se s prekidom veze, a to je jedno od najbolnijih i istovremeno najuniverzalnijih iskustava čovjeka.
Ne znam vas poučiti kako da ga zaboravite. No vjerujem da to i nije potrebno. To što vas sada sve ovo boli, znak je da ste izgubili nešto važno. U ovaj ste odnos uložili više od četiri godine svog života. Zaboravljajući njega, izgubili biste i te četiri godine. Ovako su one dio vašeg iskustva, i vi ste zbog njih bogatija osoba. Vjerojatno biste voljeli da ova bol što prije prestane. No bol je proporcionalna veličini gubitka. Razmislite koliko tugovanja ova veza vama vrijedi. Ne koliko vrijedi on, nego koliko vrijedi vaš trud i nade koje ste u ovu vezu uložili. Dan? Mjesec? Godinu? Odlučite, a zatim se ne požurujte. Dajte svom tugovanju zasluženo vrijeme i pažnju. S tugom se ionako ne može učiniti puno više. A potiskivanje je puno opasnije i dugotrajnije.
Još dok smo mali uče nas da je tuga loša. "Nemoj plakati, pa ti si velika curica!", kažu na svaku našu suzu. Naučimo se boriti protiv svojih suza i zanemarujemo činjenicu da su one najbolji lijek za ispiranje naše povrijeđene duše. Gubici su sastavni dio života, a priroda nas je podarila ovom samopomoći. Kako je gubitke nemoguće u potpunosti izbjeći, važnije je naučiti kvalitetno živjeti svoju tugu i gubitke.
Tugovati se može na razne načine. Možete se prepustiti svojim osjećajima i isplakati se. Možete razgovarati o tome s ljudima koji vas vole. Možete pisati - dnevnik, roman o vašoj ljubavi ili pak pismo njemu koje nikada nećete poslati (ili hoćete, to ovisi o vama). I najbolja svjetska poezija inspirirana je osjećajima kao što su vaši.
S druge strane, smanjite kontakte s vašim bivšim. Nemojte ga nazivati, raspravljati, uvjeravati, nalaziti na "prijateljskim" kavama. Fizički se od njega udaljite. Ako to ne učinite bit će vam kao da živite s rukom koju treba amputirati. Ona će trovati ostatak vašeg tijela i ugrožavati vam život. Amputacija je bolna, ali je barem ograničenog trajanja.
Napustite planove i spletke koje bi ga možda mogle vratiti natrag. Nemojte glumiti da ste nešto što niste i da ne osjećate ono što osjećate. Ionako se nećete željeti zauvijek pretvarati. Ako on može voljeti samo nešto što niste istinski vi, onda je i bolje da ne budete zajedno. Radije svoju kreativnost usmjerite prema stvaranju svog novog života. Otkrijte što je ono što vas veseli i ispunjava, a nadilazi vezu s ovim dečkom. Upišite se na salsu, švedski ili alpinizam. Izlazite. Okružite se ljudima. A povremeno se osamite i posvetite vrijeme svojim osjećajima. Dajte si oduška ako vas obuzmu sjećanja i proplačite noć. Ili u ljutnji poderite zajedničku fotografiju. Možete sami sebi organizirati ritual u kojem ćete se oprostiti od ove veze. Možete pokupiti sve njegove stvari i uspomene koje vežete uz njega i pospremiti ih u kutiju na tavanu. I čitavo to vrijeme dobro brinite o sebi.
A dok se budete bavili svim ovim stvarima proći će i vrijeme. Ono će samo po sebi učiniti čuda. Vi ćete ga se i dalje sjećati, no te će uspomene bivati sve manje bolne. Jednog će dana te uspomene u vama izazivati tek sjetni smiješak i nostalgiju za tim lijepim vremenima. Tada će vam biti drago da niste zaboravili.