dobar danobrt za poslovno savjetovanje

Trebam li psihologa?

« Prokrastinacija

Odugovlačenje može biti bezazleno (ako odugovlačite povremeno, baš kao i svi ljudi na ovome svijetu), no može se pretvoriti i u vrlo opasnu naviku. Ona vas može koštati školovanja, zaposlenja, zdravlja i tko zna kakvih još sve velikih uloga – jer sve što učinimo ili (u ovom slučaju) ne učinimo ima neke posljedice.

Netko mi je ukazao na to da možda imam problem sa prokrastinacijom. Postoje li načini da to sama utvrdim bez da idem u psihologa? Koliko je to opasno stanje? I ako je tako, da li mi je potrebna stručna pomoć?

Prokrastinacija je odugovlačenje, otezanje, odgađanje izvršenja vlastitih obveza.

Mislim da lako možete sami utvrditi imate li takav problem ili ne.

To stanje može biti bezazleno (ako odugovlačite povremeno, baš kao i svi ljudi na ovome svijetu), no može se pretvoriti i u vrlo opasnu naviku. Ona vas može koštati školovanja, zaposlenja, zdravlja i tko zna kakvih još sve velikih uloga – jer sve što učinimo ili (u ovom slučaju) ne učinimo ima neke posljedice.

Nakon negativnih posljedica ćesto će uslijediti još i osjećaj krivnje i stresa. Vjera u sebe će se dodatno smanjiti, a s njom i dalja produktivnost (jer zašto uopće započinjati ako ne vjerujem da ću uspjeti?)…

Prokrastinacija se često tumači ljenošću. No ja u lijenost na vjerujem. (Vjerujem u umor. Ako odugovlačite jer ste preumorni nastaviti, to je nešto drugo. Odmorite se i bit ćete spremni za nastavak.)

Lijenost nije prirodno stanje organizma. Svi smo mi napravljeni tako da djelujemo prema ostvarenju svojih potreba. Katkad se, međutim, na našem životnom putu dogodi nešto što nas u tome omete i spriječi. Katkad su ta iskustva toliko česta ili upečatljiva ili bolna, da se počnemo ponašati u skladu s tim i kao da će uvijek biti tako. Ako npr. vaše iskustvo pokazuje da je neuspjeh u vašem zadatku i više nego vjerojatan, moguće je da odugovlačite zbog straha od neuspjeha (iako se ovaj put radi o sasvim drugom zadatku i danas raspolažete svime što je potrebno da u njemu budete uspješni).

Možda vas mori perfekcionizam. Kad nešto morate učiniti savršeno, onda to postaje toliko teško da je problem uopće započeti.

Možda se bojite zadatak završiti – jer će to voditi još težim i ozbiljnijim zadacima.

Možda naprosto nemate motivacije za ovaj zadatak. Možda djelovanje na tom zadatku ne vodi ispunjenju niti jedne vaše važne potrebe.

No prokrastinacija se može pojaviti čak i kod zadataka koji su nam izrazito privlačni (npr. nikako da se primite tog romana koji godinama želite napisati). U tom slučaju prokrastinacija može biti povezana s anksioznošću, manjkom samopouzdanja i vjere u sebe.

Prokrastinacija može imati veze s impulzivnošću i distraktibilnosti (svaki vas podražaj lako omete i odvuče pažnju od zadatka koji je pred vama).

Kao što vidite, nezahvalno je pogađati što leži u podlozi odugovlačenja. Ono što će na van izgledati kao lijenost, može imati bezbroj različitih uzroka.

No koliko god razlozi bili različiti, lijek je sličan za sve. Trebate naprosto započeti.

Ali kako? Jednostavan savjet išao bi otprilike ovako:

Ugasite internet, televiziju, prestanite šiljiti olovke, sortirati ormare, prati prozore, zivkati na telefone, ići na kave… I započnite.

Uzmite štopericu. Odredite si pola sata. I bacite se na posao. Dok štoperica ne otkuca i zadnju stotinku, ne prestajte s radom.

Pola sata, toliko možete izdržati.

Onda si uzmite 10 nagradnih minuta. I tada provjerite one e-mailove, skuhajte tu željenu kavu, nazovite prijateljicu. A onda se vratite svom zadatku. Još pola sata moći ćete izdržati.

Nastavite prema istom principu. Malo po malo, do cilja.

Ovo je najbolji, najjednostavniji i najjeftiniji lijek za prokrastinaciju.

Ne uspije li, možete potražiti psihoterapeuta i zajedno s njim istraživati svoje otpore, anksioznost, perfekcionizam, impulzivnost… ne biste li na kraju tog puta ipak pronašli način da sebi date dozvolu da započnete.