dobar danobrt za poslovno savjetovanje

Ne mogu zamisliti budućnost

« Kako mogu biti sigurna da je on - onaj pravi?

Istina je (na svu sreću!) ta da na svijetu ne postoji samo jedan pravi čovjek za svakoga od nas. Puno je pravih. Pravi je svaki za kojeg nakon godinu i pol možete izjaviti da ga volite u potpunosti, da je odličan, vrijedan i zgodan.

Ne mogu prestati razmišljati o budućnosti moje veze s dečkom. Veza traje godinu i pol. Ja imam 25, on 27 godina. On je odličan, vrijedan, zgodan... Volim ga u potpunosti, no događa se da se uhvatim u razmišljanju "što će biti dalje". Jednostavno ne mogu zamisliti kakav će nas odnos biti u budućnosti, a to me pomalo plaši. Bilo bi sjajno da sam sigurna da je on doista "onaj pravi" i da će naša ljubav trajati vječno. No, kako to mogu reći? I mogu li uopće?

Za vas imam dvije priče i jedan mit.

Mit kaže da su razjareni bogovi odlučili kazniti ljude (zbog njihove oholosti) te su svakoga podijelili na dvije polovice – mušku i žensku, a zatim su ih razasuli po svijetu. Od tada svatko traži svoju polovicu i uspiju li se pronaći i ujediniti, to će biti ljubav.

Kao što rekoh, radi se o mitu. Na žalost, ovaj mit, kojeg mnogi doživljavaju kao istinu, muči mnoge željne ljubavi. Navodi nas na krivi put, pa umjesto da svoju ljubav i vezu s drugim bićem gradimo i njegujemo, mi skakućemo uokolo i tražimo, nikad sigurni da je ono što smo našli "ono pravo".

Kao lijek protiv bolesti uzrokovane ovim mitom, za lektiru propisujem Malog Princa. Iz te ćete priče naučiti da na svijetu postoji (barem) 5 tisuća ruža, ali da je vaša posebna zato što ste je vi zalijevali, vi stavljali pod stakleno zvono, vi ubijali gusjenice, vi slušali kako se tuži, hvali ili kako ponekad čak i šuti. Vrijeme koje ste uložili u svoju ružu (ljubav) čini je tako dragocjenom. Vi ste za nju odgovorni, vi i vaš partner. Njegujte je i dalje, pa će se i budućnost činiti manje neizvjesnom.

Istina je (na svu sreću!) ta da na svijetu ne postoji samo jedan pravi čovjek za svakoga od nas. Puno je pravih. Pravi je svaki za kojeg nakon godinu i pol možete izjaviti da ga volite u potpunosti, da je odličan, vrijedan i zgodan. A muči li vas pitanje ima li "pravijih" nastavite čitati dalje. Priča kaže ovako.

U jednom selu živjela prelijepa djevojka. Prosci su pristizali izdaleka, no ona je svakome nalazila manu. U istom je selu živio i jedan savršen mladić. Lijep, pametan, imućan, dobar, pošten, vrijedan - naprosto idealan. I uz sve to bio je zaljubljen u našu junakinju. Pošao ju je zaprositi, no ona je i njega odbila. Nesretan mladić odlučio je napustiti selo i otputovati u svijet. Prolaze godine i  on uspijeva zaliječiti slomljeno srce, oženiti se, dobiti hrpu dječice, povećati bogatstvo i postati slavan. Nakon puno godina vraća se u svoje rodno selo i odlazi vidjeti svoju staru ljubav. Otkriva da je ona udana za ružnjikavog postarijeg gospodina teške naravi. Potpuno zbunjen, odlazi k njoj ne bi li razjasnio kako je to moguće. "Pokazat ću ti", kaže ona i odvodi ga u ružičnjak iza svoje kuće. "Pođi u vrt i uberi mi najljepšu ružu. No moraš uvijek ići naprijed i ne smiješ se vraćati." Krene on u ružičnjak i ugleda gredicu predivnih ruža, no suzdrži se od branja jer se iza nje nazirala gredica još ljepših. Krene dalje, a kad tamo sve divnije i divnije ruže. I tako gredicu za gredicom, sve dok nije došao do posljednje. A kad tamo, u posljednjoj gredici neke jadne, sitne ruže, pola ih povenulo… "Ha, ništa", slegne on ramenima, ubere najljepšu od njih i odnese je svojoj bivšoj ljubavi. Ona spusti pogled i tužno reče: "Eto."