dobar danobrt za poslovno savjetovanje

Je li lagao da je homoseksualac?

« "Prijatelj" me iznevjerio

Ljudi katkad naprosto "izrastu" u različitim smjerovima. Ponekad prijateljstva mogu izdržati promjene koje su nastupile, a ponekad pucaju pod njihovim teretom.

Imam 38 godina. U vezi sam već pet godina sa čovjekom koji me voli. Dugo se znamo. Vezi je prethodilo dugo prijateljstvo. Volim ga zbog onog što mi emocionalno pruža. Seksa uopće nema jer je on u potpunosti impotentan. Od početka to znam i ne smeta me jer i na "drugačiji način se vodi ljubav". U međuvremenu, već nekih 15-tak godina imam najboljeg prijatelja koji je deklarirani homoseksualac. Prijateljstvo nam je bilo turbulentno, čak je tu bilo i nekih seksualnih trzavica, ali nikad do ničeg nije došlo. Jedno vrijeme sam bila sigurna da je s moje strane u pitanju ljubav. U zadnjih godinu dana prijateljstvo je "puklo", Nemamo više o čemu razgovarati, a on se toliko "promijenio", da je sad nakon toliko dugo vremena (ima 38 godina) počeo izlaziti s djevojkom. To je ozbiljno, izgleda da ima vezu. Ja sam u neku ruku u šoku. Pa koga je lagao onda cijelo vrijeme!? Ljuta sam, možda i ljubomorna jer me maknuo iz svojeg života. To me jako boli jer sam bila i još uvijek sam vezana za njega. To zna i moj dečko. Što da radim? Da ga pustim? On odbija bilo kakav razgovor, i inače je vrlo zatvorena osoba. Ne bih ga htjela u potpunosti "prekrižiti", a opet mislim mnogo o njemu i o vremenima kad smo bili nerazdvojni.

Izgubili ste osobu koju ste voljeli. Napustio vas je prijatelj do kojeg vam je bilo stalo, na razne načine. Neke od njih možda niti sami ne možete sasvim razumjeti.

Paradoksalno, komplicirane odnose puno teže zaboravljamo i napuštamo. Kad bismo ih napustili, s njima bi nestala i svaka nada da jednoga dana možda ipak možemo pronaći rješenje. Mir. Sreću koju priželjkujemo.

Ono što proživljavate nalikuje prekidu veze, bez obzira na to što ona nije bila seksualne prirode. Mislim da su i vaše opcije slične onima koje imamo kada smo ostavljeni. Nema ih mnogo. I jedna je od najtežih stvari pomiriti se s vlastitom bespomoćnosti.

Jer iako su za vezu potrebna dva pristanka, za prekid je dovoljan samo jedan "ne". Ako vaš prijatelj više ne želi odnos s vama, vas se tu ne pita za mišljenje. Nakon što ste već pokušali s njime razgovarati, a on je to odbio, preostaje vam samo da to poštujete. On ima pravo završiti odnos s vama. I tu pitanje "Trebam li ga pustiti?" postaje irelevantno. Nije na vama da ga pustite. On vam ne pripada. On je već otišao.

Možete ga pokušati dozvati, možete mu pokušati objasniti svoju stranu priče. Ako vas ne želi saslušati, možete mu napisati pismo... No čak i ako iscrpite sve te mogućnosti, može se dogoditi da on ipak ne promijeni svoje mišljenje.

Tada ostaje na vama da pokušate zaliječiti svoje slomljeno srce.
U svojoj ga duši ne morate prekrižiti. Možete ga zauvijek čekati, spremni da mu oprostite. No ne možete ga natjerati da vam bude prijatelj.

Ljudi katkad naprosto "izrastu" u različitim smjerovima. Ponekad prijateljstva mogu izdržati promjene koje su nastupile, a ponekad pucaju pod njihovim teretom. Ponekad je dovoljno samo malo (ili malo više) sačekati, da "nevrijeme" prođe, i stvari ponovo sjedu na svoje mjesto.

Ako se odlučite na čekanje, a i ako se ne odlučite, osjećat ćete se bolje budete li dobro koristili vrijeme koje imate. Možda se možete okrenuti vezi/vezama koje još uvijek imate i njegovati ih kako bi još bolje napredovale. Možete se okrenuti sebi i istražiti čega je to u vašem životu nedostajalo i za čime ste to čeznuli onda kada ste vjerovali da volite svog prijatelja homoseksualca. Koja je vaša potreba ležala u podlozi? Možete li je zadovoljiti u okviru odnosa koje imate? Ili je vrijeme i za neke nove ljude u vašem životu?

Umjesto da mislite o njemu, mislite o sebi. Umjesto o prošlim vremenima, mislite o sadašnjosti. Jer ne biste živjeli u prošlosti, da vam nešto ne nedostaje sada i ovdje. A u tom pogledu niste bespomoćni. Možete si pružiti ono što vam treba. Čim dokučite što je to.